Kada barel nafte na svjetskom tržištu poskupi za tri centa zbog nemira na drugom kraju planete, cijena brašna, hljeba, mlijeka kod nas skoči prije nego što vlasnik pumpe uopšte stigne da zamjeni cifre na LED displeju.
Ali, kada se prilike stabilizuju i gorivo pojeftini, na sceni nastaje kolektivna amnezija. Odjednom se zaboravi formula po kojoj se izračunalo da cijena kifle zavisi od dizela.
Scenarijo je uvijek isti. Čim se pronese vijest o krizi na Bliskom istoku, oni u čijim rukama su poskupljenja preko noći postaju vizionari. Objašnjenja za poskupljenja su spremna i prije nego što stignemo do kase.
Problem se dodatno komplikuje kada nafta pojeftini. Onda se čeka „stabilizacija tržišta“. Suština problema? Odsustvo prave konkurencije, a pravo na slobodno formiranja cijena.
Kod nas tržišna utakmica ne služi tome da privuče kupca nižom cijenom, već da se svi prećutno usaglase oko one najviše. Jer, ako niko ne spušta cijenu hjleba, zašto bi je spustio pekar na uglu ulice?
U ovoj ekonomskoj drami, potrošači su ostavljeni da igraju ulogu vječitog donatora. Mjere vlasti često izgledaju kao gašenje šumskog požara plastičnom čašom vode.
Udruženja potrošača godinama uzalud apeluju na izradu socijalnih karata kako bi se zaštitili najugroženiji. Ma, džaba.
Gorivo na našim pumpama možda sada jeste najjeftinije u posljednjih nekoliko mjeseci, ali naš život je i dalje najskuplji u istoriji.
Jer, kod nas se ekonomske krize ne završavaju. Samo mijenjaju izgovore.
Ko kupuje kvadrate i do 5.000 KM
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.