Iz našeg ugla

(Ne)korektni naftaši

Na domaćem tržištu odavno važi jedno nepisano pravilo: sve što može, a i ne mora da poskupi, poskupiće odmah.

(Ne)korektni naftaši
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Dovoljna je najava neke krize, sukoba ili poremećaja na svjetskom tržištu i cijene na benzinskim pumpama, u marketima i prodavnicama skaču gotovo preko noći.

Ali, kada razlog za poskupljenje nestane, kada se tržište stabilizuje i cijene sirovina krenu silaznom putanjom, nastupa – tišina.

Odjednom više nema žurbe. Tada slušamo priče o zalihama kupljenim po starim cijenama, skupom transportu, visokim operativnim troškovima, sporom prilagođavanju tržišta… Sve ono što nije predstavljalo prepreku da cijene ekspresno porastu.

Najbolji primjer je gorivo.

Nakon eskalacije sukoba na Bliskom istoku, cijena barela nafte skočila je do rekordnih 126 dolara, a vozači u Srpskoj gotovo trenutno su osjetili posljedice. Dizel je u kratkom roku poskupio toliko puta, da je bilo teško izbrojati. Za njim, po dobro poznatom obrascu, krenule su i cijene brojnih drugih proizvoda. Skoro svaki trgovac imao je isto objašnjenje – skuplji prevoz.

Danas je barel ponovo na nivou od oko 75 dolara. Dakle, praktično tamo gdje je bio prije nego što je kriza izazvala paniku na tržištu. Gorivo jeste pojeftinilo, ali ne onoliko koliko je poskupjelo. Prema procjenama ekonomista, litar dizela mogao bi biti jeftiniji za još oko 50 feninga, ali su se naftaši poćutali.

To nije zanemarljiva razlika. Za vozača koji jednom sedmično natoči rezervoar od 50 litara, to znači oko 25 maraka više.

Isti obrazac godinama gledamo i kod trgovaca.

Kad gorivo poskupi, transport je ključni razlog za rast cijena hrane. Kad gorivo pojeftini, transport odjednom postane beznačajan dio ukupnih troškova. Kada poskupi struja, to je razlog za skuplji hljeb. Kada pojeftini, cijena hljeba ostaje ista. Svaki rast ulaznih troškova završava na teretu kupca, ali se gotovo nijedno njihovo smanjenje ne vraća u njegov novčanik.

Zbog toga građani s pravom imaju osjećaj da u ovakvim utakmicama uvijek igraju u gostima.

Država se najčešće aktivira kada inflacija izmakne kontroli, pa se donose neke ad hok mjere koje, brat-bratu, običnom građaninu ne znače mnogo.

Obrni-okreni, iz svake svjetske krize, izlazimo sve kraćih rukava.