Bez obzira o kojem je nivou vlasti riječ i ko trenutno drži ključeve trezora, obrazac je isti. Svako ko ima pristup javnoj kasi počinje da se ponaša kao da dijeli novac iz sopstvenog džepa, dok se od građana očekuje neizmjerna zahvalnost.
Najapsurdniji dio ove predizborne predstave jeste ćutanje i neobjašnjivi zaborav samog naroda. Kao da olako zaboravljamo kako se zapravo pune ti budžeti. Svaki trotoar, svaka staza, svaki metar novog asfalta, sijalica javne rasvjete ili jednokratnih 100 KM finansiraju se isključivo iz naših džepova, kroz PDV, poreze, doprinose i akcize…
Uprkos tome, godinama nam prodaju priču da nam daju i poklanjaju ono što je već naše.
Posebno je poražavajuća praksa da se komunalna pitanja rješavaju ciklično, tačno na svake dvije godine. Mjesecima prije izbora ulice ostaju mračne, šahtovi zapušteni, a putevi u rupama. A onda, pred samo glasanje, sve se preko noći pretvara u veliku radnu akciju. Asfaltira se, nasipa i krpi i za po 10 ili 15 glasova po ulici i zaseoku, dok se trajna rješenja mijenjaju za brze, površne radove koji služe samo za slikanje i skupljanje političkih poena.
Najgore je što ti poeni za društvo nisu nimalo jeftini. Kada se podvuče crta i saberu sva dugoročna zaduženja i finansijske obaveze koje se gomilaju radi održavanja ovog privida blagostanja, jasno je ko na kraju plaća račun.
Narod će sve ove predizborne poklone, zakrpljene ulice i jednokratne uplate platiti i na mostu i na ćupriji i to kroz više cijene, veće namete i vraćanje stotina miliona maraka dugova u godinama koje dolaze.
Dokle god novac iz budžeta budemo posmatrali kao nečiju ličnu milostinju, a ne kao sopstvena uložena sredstva koja zahtijevaju odgovornost i rad tokom cijelog mandata, predizborna gradilišta i pomoći ostaće jedino što smo dobili.
Jednokratna pomoć građanima, višekratni poeni političarima
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.