Gradonačelnik Katane, Kalvisijan, izdao je naređenje da, uprkos tome što ne izgleda da u gradu žive ljudi koji ne poštuju idole, ipak sve bude dobro pretraženo, ne bi li se pronašao neki hrišćanin.
Jedan sudski sluga razotkrio je Evpla, čovjeka koji je širio hrišćanstvo po Siciliji.
„Sveti Evpl bješe đakon i nošaše sa sobom Evanđelje: čitajući iz njega narodu o čudesima Hristovim, on ga učaše da vjeruje u Spasitelja“, navodi se na sajtu Srpske pravoslavne crkve.
Uhvaćen je i s jevanđeljem stao pred Kalvisijana.
„Ko su bogovi vaši, da bih ih poštovao?“, usudio se da pita.
„Naši su bogovi Jupiter, Asklepije i Dijana“, odgovorio mu je čovjek koji mu je spremao smrt.
„Ti si slijep, ne znajući Gospoda Isusa Hrista, Jedinog istinitog Boga, koji je stvorio nebo i zemlju, sazdao čovjeka od zemlje i nas hrišćane obukao u sveskupocjenu i presvjetlu odjeću besmrtnosti, koja je sveto krštenje.“
Čekale su ga muke, koje je svetitelj nazvao „svijetlim vijencem“, čekajući.
„Razgnjevivši se silno, gradonačelnik Kalvisijan naredi da svetog Evpla obese naga na mučilištu i tijelo mu stružu gvozdenim grebenima. Za vrijeme tih muka sveti mučenik, podigavši oči k nebu, moljaše se govoreći: Gospode Isuse Hriste, mene, sa koga sada skidaju tijelo kao odijelo, obuci u besmrtnost u budućem životu; a u ovom času daj mi snage, da me ne pobijede muke. – I bi glas s neba koji govoraše: Muški se drži, Evple, i budi jak! Tebi je već spremljena istinska odjeća“, navodi se na sajtu SPC.
Mučeniku je Kalvisijan obećavao mnogo srebra i zlata, samo ako se pokloni idolima.
„O, pogubni čovječe, slugo i saučesniče đavola! Ne znaš li da ćeš na dan Strašnoga suda Božijeg biti grozno kažnjen za sve one koje zlatom i srebrom prelašćuješ na idolopoklonstvo?“, odvratio mu je svetac na mukama.
Uslijedilo je još strašnije mučenje, a sveti Evpl tražio je još, govori crkveno predanje.
Nije ubijen, utamničen je, dobro zatvoren i zapečaćen, da umre od gladi i žeđi. Poslije sedam dana, iz tamnice se začula pjesma. Kada je toliko ožednio, svetac se Bogu molio da načini čudo i čudo se, vjeruje se, desilo! U tamnici se pojavio izvor, koji je mučenika napojio i još mu je utolio i glad.
Iz tamnice je izašao živ i zdrav, „kao da je bio na gozbi“, govori dalje predanje. Ali gradonačelniku Kalvisijanu to nije bilo dovoljno da povjeruje u Hrista i insistirao je da se svetac povinuje neznabožačkim ritualima.
Ali, surovi čovjek dozvolio je Evplu jedno – da se posljednji put prije no što mu odrube glavu, pomoli. To je učinio pred masom, držeći i dalje svoje jevanđelje u ruci.
„Blažen si Evple, dobri i vjerni slugo moj, hodi i uđi u radost Gospoda svoga, i naslađuj se pokojem sa svima koji su mi od pamtivijeka ugodili“, glas je od Boga koji je, čekavši zamah mačem, začuo Evpl.
Prema pravoslavnom vjerovanju i tradiciji, na praznik Svetog mučenika Evpla vjernici za zdravlje, spasenje i snagu u teškim trenucima izgovaraju njegov tropar (kratku molitvenu pjesmu).
Vjeruje se da ove riječi donose utjehu i duhovnu snagu, posebno onima koji nepravedno stradaju ili se bore sa velikim iskušenjima.
Molitva (Tropar Svetom Evplu) glasi: „Mučenik Tvoj Gospode, Evplo, u stradanju svome je primio nepropadljivi vijenac od Tebe, Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobijedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše.“
Pored ove zvanične crkvene molitve, u narodu je običaj da se uz upaljenu svijeću izgovori i kratka, iskrena molitva iz srca:
„Sveti Evple, hrabri mučeniče, moli Boga za nas. Podari nam zdravlje, daj nam snage da izdržimo svaku nevolju kao što si i ti izdržao, i zaštiti nas od svakog zla. Amin“, piše Telegraf.rs.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.