Ako je suditi po statistici, Republika Srpska ima jedan ozbiljan razvojni potencijal. Automobilski. Jeste da je stanovnika sve manje, ali zato vozila niču kao da se ovdje živi bolje nego ikada.
U zemlji u kojoj se svakodnevno govori o odlasku mladih, praznim školama, zatvaranju odjeljenja i selima bez stanovnika, automobilski bum ne posustaje. Naprotiv, brojke rastu toliko da bi čovjek pomislio da se ovdje stanovništvo ne smanjuje, nego da se samo preselilo iz kuća u automobile.
Od 279.399 automobila 2015. godine stigli smo do 417.373 u 2025. Rast od gotovo 50 odsto! A ako se nastavi ovaj tempo, približavamo se cifri od 450.000. Pa zato ni šest stotina hiljada više ne zvuči kao neka daleka statistička fantazija.
I sada bi neko trebalo da objasni ovaj fenomen.
Jesmo li toliko bogati da svaka porodica mora imati dva automobila? Ili smo toliko loše organizovani da bez dva automobila ne možemo preživjeti svakodnevicu? Ili je automobil postao jedina ozbiljna alternativa javnom prevozu koji ne odgovara ni vremenu ni potrebama građana?
I gdje ćemo sa svim tim vozilima? Na ulicama projektovanim prije pola vijeka? Na trotoare, zelene površiname, ispred zgrada i na svakom slobodnom komadu betona? Što svakodnevno i gledamo. I već se borimo za parking kao da je riječ o kvadratu stana u centru grada.
Ako ovako nastavimo, nećemo morati brinuti hoće li Republika Srpska ostati bez automobila. Mnogo je ozbiljnije pitanje hoće li automobili na kraju ostati bez ljudi.
Jer, možda ćemo uskoro imati više automobila nego razloga da se njima vozimo. Demografija nam poručuje da nestajemo, a saobraćajna statistika da nikada nismo bili motorizovaniji. Ako to nije paradoks, šta jeste?
Prosječan polovnjak košta između 25.000 i 30.000 KM
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.