Sveštenik Aleksandar Praščević upozorava da nas takav pogled na život može udaljiti od ljubavi i unutrašnjeg mira.
U razgovoru za „Blic ženu“, sveštenik Aleksandar Praščević govorio je o braku, usamljenosti, roditeljstvu i potrazi za srećom. Objasnio je zašto poređenje sa drugima smatra jednim od najbržih puteva ka nezadovoljstvu i zbog čega ljubav ne bi trebalo svoditi na trgovinu. Podijelio je i ličnu priču o majčinoj žrtvi, koja ga je naučila da se i iz bola može roditi radost.
“Majka je radila 12 sati, pa prodavala cvijeće da nas prehrani“
Govoreći o pronalaženju radosti u teškim trenucima, otac Aleksandar prisjetio se djetinjstva i majke, koja je uz posao medicinske sestre radila i u cvjećari kako bi prehranila porodicu.
– Sjećam se 1999. godine. Moja majka je radila smjene po 12 sati kao medicinska sestra, a pored toga je radila u cvjećari i prodavala cvijeće da bismo preživjeli. I danas, posebno zimi, kada prolazim pored bakica koje prodaju cvijeće, trudim se da kupim sve što imaju. Ja se tada susrećem sa svojim sopstvenim bolom, sa sjećanjem na majku koja se trudila da nas prehrani – priča otac Aleksandar.
Cvijeće koje kupi poklanja ljudima koje sretne. Tako bolnu uspomenu pretvara u priliku da nekome pomogne i obraduje druge.
– Evo, upravo dok sam dolazio kod vas, podijelio sam bukete usput. Ljudi su bili srećni i iznenađeni što im sveštenik u mantiji poklanja cvijeće. Gledajte kakvo je to iscjeljenje. Vi osjetite radost zato što ste nekome pomogli. Bol može da nas podstakne da budemo bolji ljudi i da naučimo da cijenimo radost – objašnjava.
Njegova majka i danas putuje iz Stare Pazove do ortopedske klinike Banjica, gdje radi na transfuziji. Uprkos napornom poslu i dugim putovanjima, sinove je učila da i u najtežim okolnostima traže razlog za nadu.
– Nekada je morala da promijeni dva voza i autobus. Dešava se da ostane duže na poslu, pa zimi čeka sljedeći prevoz. Ali nikada nije gunđala. Dok smo brat i ja bili djeca, stalno nam je govorila: ‘Traži sreću u nesreći.’ Naučila nas je da, koliko god neka situacija bila teška, pokušamo da pronađemo ono dobro u njoj. Koliko god oko tebe bio mrak, traži tračak svjetlosti – poručuje.
„Čovjek može da bude pun ljubavi, a ipak usamljen“
Usamljenost je, prema riječima oca Aleksandra, jedan od velikih problema savremenog društva. Posebno preispituje poruku da čovjek treba da bude dovoljan sam sebi, ističući koliko su nam za ljubav i bliskost potrebni drugi ljudi.
– Savremeni svijet nam govori: ‘Budi dovoljan sam sebi’, a hrišćanstvo kaže: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.’ Nama je potreban drugi čovjek. Potrebna nam je ljubav, a ona se izgrađuje, pokazuje i osjeća u zajedništvu sa drugima – objašnjava.
Ipak, naglašava da za usamljenost ne treba kriviti onoga ko je osjeća. Odsustvo bliskosti, kaže, ne znači da osoba nema ljubav koju bi mogla da pruži.
– Čovjek može da bude pun ljubavi prema svima, a da ipak bude usamljen, jer u svom okruženju nije pronašao nekoga ko će tu ljubav prepoznati. Zato je važno da imamo razumijevanja. Ne treba da se plašimo da nemamo šta da ponudimo drugome, jer uvijek imamo. I ne treba da se plašimo odbijanja – kaže.
U braku je važno da li smo MI srećni
Govoreći o partnerskim odnosima, otac Aleksandar ističe da brak ne bi trebalo svoditi na prebrojavanje zasluga i stalno odmjeravanje ko je kome šta pružio.
– U braku ne možemo da se pitamo samo: ‘Da li sam ja srećan?’ Pravo pitanje je: ‘Da li smo mi srećni?’ Ako se pitam samo da li sam ja srećan, onda sam egoista. A brak je zajednica. Brak je ‘mi’ – ističe.
Problemi, objašnjava, nastaju kada supružnici ljubav počnu da mjere isključivo time koliko partner ispunjava njihova očekivanja. Umjesto takvog odnosa, poziva na zajednički trud i razgovor o tome kako da unaprijede svoj brak.
– Ako krenemo da se pitamo da li ti ispunjavaš moje zahtjeve da bih ja bio srećan ili da li ja ispunjavam tvoje zahtjeve, unosimo trgovinu u brak. Umjesto toga, treba da se pitamo šta zajedno možemo da učinimo da naš odnos bude bolji. To je trud koji smo sami izabrali i ne treba da gledamo da li nam se isplati“ – govori.
„Najbolji način da čovjek bude nesrećan jeste da se poredi sa drugima“
Društvene mreže svakodnevno nas suočavaju sa tuđim uspjesima, putovanjima i naizgled savršenim brakovima. Takve slike lako postaju mjerilo prema kojem procjenjujemo sopstveni život, a otac Aleksandar upozorava da nas poređenje sa drugima često vodi u nezadovoljstvo.
– Svojevremeno sam svojoj supruzi rekao: ‘Najbolji način da čovjek bude nesrećan jeste da se poredi sa drugima.’ Ako vidimo da je neko srećan i da lijepo živi, a to u nama ne probudi radost nego pitanje zašto on ima nešto što mi nemamo, onda treba da se zapitamo šta se događa u nama – objašnjava.
Kada se usredsredimo na ono što drugi imaju, dodaje, lako gubimo iz vida sopstvene razloge za sreću i stvaramo distancu prema ljudima čiji bismo uspjeh mogli da podržimo.
– Počnemo da se pitamo: ‘Zašto on ima, a ja nemam? Da li je zaslužio? Da li je privilegovaniji od mene?’ I tako sami sebi namećemo tugu. Ne poredi se. Raduj se zbog drugoga. Pomozi drugome. Doprinesi njegovom uspjehu. Poređenjem samo kopamo jaz između sebe i drugih – poručuje.
„Ako djetetu obezbijedite baš sve, možete mu oduzeti smisao života“
Govoreći o roditeljstvu, otac Aleksandar osvrnuo se na želju roditelja da djeci obezbijede nekretnine, novac i bezbrižnu budućnost. U toj namjeri, smatra, važno je ostaviti im prostor da se osamostale i osjete zadovoljstvo sopstvenog postignuća.
– Ako želite da djetetu oduzmete smisao života i radost stvaranja, onda mu omogućite sve. Roditelj treba da obezbijedi djetetu materijal od kojeg može da stvara i da ga nauči kako da se nosi sa preprekama. Svaka prepreka treba da mu bude stepenik ka uspjehu, a ne konačan zid – kaže.
Materijalna podrška roditelja jeste važna, ali, kako naglašava, ne bi trebalo da zamijeni pripremu djeteta za samostalan život. Podjednako je važno naučiti ga da njegova vrijednost ne zavisi od onoga što posjeduje.
– Ne treba obezbijediti apsolutno sve. Treba pripremiti dijete za život, da može da bira svoj put i da osjeti radost sopstvenog truda. Sa starijim sinom smo vježbali ono ‘baš me briga’ kada su u pitanju materijalne stvari. Ne treba materijalno da bude naša duhovna lična karta – objašnjava, prenosi Žena Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.