Većina stanovnika Republike Srpske sjeća se famoznih vaučera koje je bukvalno svaki građanin dobio. I staro i mlado od vlasti su dobili nekakav papir koji je bio potvrda o posjedu 20 akcija u nekom preduzeću. Sigurno 99,9 odsto ljudi, pa i onih učenih, nije imalo pojma o čemu se radi niti su ljudi znali šta tačno posjeduju. Nije im niko ni objasnio.
Onda je odjednom poput groma iz vedra neba nekoliko godina poslije dodjele tih vaučera osvanula informacija da posjedujemo pravo bogatstvo u tih 20 akcija. Naša berza je bukvalno preko noći podivljala, a niko pouzdano ne zna šta se tačno desilo. Gotovo svi smo se tada sjetili onog papira, raspitali se šta treba da uradimo kako bi unovčili bogatstvo, a samo je zapravo mali broj ljudi znao gdje su mu akcije raspoređene.
U „zlatnoj groznici“ svaki vlasnik vaučera dobio je u prosjeku 700 maraka. Sjajno, ništa nismo uložili, a dobili lovu i tog ljeta otišli na more.
Samo dvije-tri godine poslije se ispostavilo da su i to iskoristili oni, kako mi to novinari volimo reći, jer ne možemo drugačije iz objektivnih razloga, kontroverzni biznismeni. Baš oni koji su i ranije kupovali državni kapital na licitacijama za staru deviznu štednju koju su otkupili za sitnu lovu. A za sitnu lovu su povećali svoj kapital i postali vlasnici preduzeća sa velikom imovinom, prije svega zemljištem.
Dizali su velike kredite od banaka, proizvodnju su imali onoliko koliko su bili obavezni po ugovorima iz privatizacije. Krenuli su stečajevi jedan za drugim u privatizovanim preduzećima.
Tada smo se probudili i zaista shvatili da je privatizacija zapravo legalna pljačka. Uzalud je bila revizija privatizacije i to što je predsjednik Komisije za reviziju privatizacije mahao papirima svake sedmice na konferencijama za novinare.
Za pljačku niko nije odgovarao, stečajevi su samo sahranili preduzeća, a oni kontroverzni biznismeni i danas posluju.
A mi, poreski obveznici, platili smo 174,7 miliona KM za povezivanje staža radnicima koji su ostali bez posla zbog stečaja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu