Društvo

TRPE IZA ZATVORENIH VRATA Djeca na meti nasilja i zanemarivanja, nasilnici najčešće očevi

U pandemiji korone, u odnosu na predhodnu godinu, prema zvaničnim podacima nije evidentiran veći broj prijava nasilja nad djecom u porodici, što upućuje na to da su mnogi slučajevi ostali neprijavljeni.

TRPE IZA ZATVORENIH VRATA Djeca na meti nasilja i zanemarivanja, nasilnici najčešće očevi
FOTO: GORAN ŠURLAN/RINGIER

Na ovo upozoravaju iz institucije Ombudsmana za djecu RS, naglasivši da je određeni broj djece trpio nasilje iza zatvorenih vrata, bez mogućnosti da to i prijavi.

Prema podacima centara za socijalni rad (CSR), lani su 784 djeteta bila žrtve nasilja u porodici. U 2019. registrovano je 836, a godinu ranije 889 djece žrtava nekog od oblika nasilja, kažu u ovoj instituciji.

Ombudsman za djecu RS, Dragica Radović, ističe da, iako je pravo djeteta na zaštitu od nasilja jasno definisano i Konvencijom o pravima djeteta, Ustavom RS i zakonima koji uređuju ovu materiju, statistika nažalost pokazuje da je stvarnost za mnogu djecu potpuno drugačija.

FOTO SRNA
FOTO SRNA

– Njihovo  pravo na dostojanstvo, zdravlje, razvoj i vaspitanje ozbiljno je ugroženo. Nasilje nad djetetom je ozbiljan društveni problem i danas je jedan od najčešćih oblika kršenja osnovnih prava i interesa djece – kaže Radovićeva za Srpskainfo.

Da nasilje ne prestaje s pandemijom, naglašava, potvrđuje i podatak da je 412 porodica u kojima je evidentirano nasilje nad djecom odranije poznato CSR zbog nasilja u porodici.

– S druge strane, 427 porodica odranije je poznato po nekom drugom osnovu. Dakle, od 784 djece žrtava nasilja, 754 je evidentirano u porodicama koje su odranije poznate CSR zbog nasilja u porodici. To potvrđuje da je 30 djece, ili manje od pet odsto, evidentirano u porodicama koje ranije nisu imali taj problem, odnosno njihov problem nije bio prijavljen nadležnoj službi – objašnjava Radovićeva.

Pročitajte još

Nasilje nad djecom u porodici najviše prijavljuju institucije, zatim majke, a najmanje djeca.

Kad je riječ o starosnoj dobi, prema podacima CSR lani su u više od polovine slučajeva, djeca žrtve nasilja u porodici bila uzrasta između sedam i 10, te 11 i 14 godina. Što se tiče počinilaca nasilja, u 62 odsto slučajeva to je otac, u 26 odsto majka, a u 12 odsto slučajeva počinilac je neko drugi.

Podaci CSR pokazuju da je u 2020. u 37 odsto slučajeva bilo prisutno psihičko nasilje. U 32 odsto slučajeva riječ je o zanemarivanju djece, a u 21 odsto o fizičkom nasilju. U osam odsto slučajeva službe su se izjasnile pod „ostalo“, a u dva odsto slučajeva riječ je o seksualnom nasilju.

– Svako nasilje nad djetetom za njega je trauma s teškim i trajnim posljedicama. Nasilje koje se dešava u porodici u svim njegovim oblicima predstavlja najteže oblike ne samo porodičnog, već nasilja uopšte, jer na dijete ostavlja teške fizičke i psihičke posljedice – kaže Radovićeva.

Dodaje da je potrebno definisati jedinstvene programe prevencije, te obezbijediti kontinuiranu edukaciju zaposlenih koji rade s djecom.

– Takođe, potrebno je izvršiti izmjene i dopune Porodičnog zakona, kojima bi se, između ostalog, adekvatno regulisala pitanja odnosa roditelja i djece, te ovlaštenja CSR za postupanje u konkretnim slučajevima – poručuje Dragica Radović, ombudsman za djecu RS. 

Imaju kome da se obrate

Maja Kovačević, koordinatorka rada Plavog telefona, savjetodavne linije za djecu, kaže da je u epidemiji broj poziva i razgovora prema ovoj liniji dva puta veći u odnosu na isti period lani.

– U 2020. smo primili 3.465, a ove godine 8.030 poziva. Takođe, povećao se i broj prijava nasilja. Tako je u 2020. primljeno šest, a ove godine 22 prijave sumnje na nasilje nad djecom – ističe ona za Srpskainfo.

Prema njenim riječima, na pomenutu liniju najčešće se javljaju djeca uzrasta od 10 do 18 godina.

– U većini slučajeva radi se o nasilju u porodici, pri čemu je najzastupljenije fizičko i emocionalno nasilje. Počinioci su uglavnom roditelji, a žrtve su djeca. Kada je u pitanju bilo koji oblik nasilja, dijete anonimno može da nam prijavi šta mu se događa. Prijavu šaljemo nadležnoj policijskoj upravi i CSR, a u nekim slučajevima uključujemo i druge institucije. Važno nam je da djeca znaju da nisu sama i da postoje stručne osobe, ali i organizacije kojima se mogu obratiti za pomoć i podršku – naglašava Kovačevićeva.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu