Ovo su potvrdili rezultati koje je prije par godina proveo UNICEF. Šta zakon kaže o tome? Kakve posljedice ostavlja na djecu? O ovoj temi govorili su Mirsad Poturković iz Centra za socijalni rad KS i pedagoginja Danijela Žuletović.
Savjet ministara BiH je još u junu 2015. godine usvojilo Akcioni plan za djecu Bosne i Hercegovine i time se obavezalo da zakonom izričito zabrani svako tjelesno kažnjavanje djece. Dakle, u reformi zakona još uvijek nije u potpunosti zabranjeno fizičko kažnjavanje na čitavoj teritoriji BiH. Fizičko kažnjavanje je tako nezakonito u domaćinstvima u Republici Srpskoj, za razliku od Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta gdje ono nije izričito zabranjeno.
– Kada je riječ o normi 2005. godine je donošen Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Godine 2013. je donešen novi zakon i ne možemo kazati da pitanje zaštite djece u porodici nije normirano, samo je pitanje koliko je zaživio u praksi. Pristup je bio različit. U KS je značajan broj prijava i izrečenih zaštitnih mjera, u nekim drugim kantonima je manji broj prijava. Prijavljuje porodica, djeca, jedan roditelj, škola, zaposlenici Centra za socijalni rad – kaže Poturković.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici kaže da je nulta tolerancija na nasilje. U KS zabilježen je značajan broj prijava nasilja nad djecom i nasilje u porodicama gdje su djeca svjedoci nasilja. Posljedice po djecu su jednake. Sagovornici ističu da su roditelji nažalost krivi što su oni u djetinjstvu kao odgojnu mjeru imali batinanje i to usvojili kao odgojnu normu koju primjenjuju na djecu.
– Roditelji misle da “ako su mene roditelji na taj način kažnjavali, onda ću ja isto uraditi sa svojim djetetom”. Sad je to individualno i roditelji tragaju za novim rješenjima, ali je sad pitanje koliko imamo ponuđenih rješenja. Roditelji nemaju dovoljno vremena zbgo poslova i onda ne znaju kako riješiti neke situacije što ne znači da nema metoda. Nekada je to nemoć roditelja da riješe neku situaciju i pristupaju batinjanju. To su strašne u dugotrajne posljedice po dijete. To ne zaustavlja neprihvaćeno ponašanje koje uzrokuje reakciju roditelja. Dijete ne nauči iz udarca da je tako nešto neprihvatljiv oblik ponašanja. Ono oponaša roditelja – kaže Žuletović.
Dodaju kako postoje različite razvojne faze djeteta. Roditelj kada to postane, mora prihvatiti ulogu odgajatelja. Dijete ne može shvatiti situaciju kao odrasla osoba.
– Moraju mudrije pristupati rješenju tih problema. Moramo doćo do uzroka problema. Tražiti rješenja sa psiholozima i pedagozima. Moramo biti dosljedni odgoju. Pokazati šta je ispravno ponašanje, dati mu izbor. Ono što radi, ako je nepravilno, pokazati mu šta je uzrok tog ponašanja i šta mu je alternativa – kaže Žuletović.
Kažu da je i ekonomsko eksploatisanje djece prisutno i da je nekoliko prijava išlo i prema tužilaštvu koje je izricalo mjere. Takođe, veoma prisutan obilk nasilja nad djecom je i emocionalni koji je nakon prijave teško dokaziv, piše N1.
– Vrlo malo se tom načinu zlostavljanja djece posvećuje i pridaje pažnja i vrlo je teško dokazivo. Emocionalno nasilje ostavlja možda čak dramatičnije posljedice od fizičkog nasilja. Roditelji su skloniji emocionalnom nasilju. Emocionalno nasilje prati i fizičko. Roditelji apsolutno nemaju svijesti o tome, kontinuisano narušavaju samopouzdanje djeteta i u neko doba dođe u poziciju da profesionalci negdje primjećuju da je evidentan poremećaj emocija. Roditelji prosto zaboravljaju i ne razmišljaju o posljedicama vrijeđanjem ličnosti djeteta. Dijete razumije negativnu poruku. Dijete se svakodnevno suočava sa vršnjačkim nasiljem u javnom prostoru, medijskom, političkom, sajber. U takvom okruženju odrastaju. Onda koriste nasilje u rješavanju problema. I ako to gleda u kući, on će to primijeniti i na ulici. Moramo učiniti ambijent prihvatljivim za odgoj djece. Moramo staviti tačku na ovakvo ponašanje – kaže Poturković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu