Veterani jedni, veterani drugi, asocijacija starješina ova, asocijacija boraca ona… Teško je i nabrojati razna udruženja i organizacije po kojima su rasuti oni koji su stvarali i odbranili Srpsku.
A onda, neko od genijalaca iz vladajuće partije sjetio se da bi borce, koji su i ovako beznadežno politički posvađani i podijeljeni, mogao još dodatno da podijeli formiranjem Asocijacije boraca SNSD u Prijedoru. Sutra bi, istim stopama, mogle da krenu i ostale političke partije, pa bi tako, recimo, članovi i simpatizeri SDS mogli da osnuju asocijaciju svojih boraca u Bijeljini, PDP u Banjaluci, DNS… već negdje.
Da je sreće, kao što nije, Boračka organizacija Republike Srpske bi jedinstvena, okupljajući sve demobilisane borce i veterane Odbrambeno-otadžbinskog rata, predstavljala pravu silu! Ko bi se to od političara usudio da odbije zahtjeve ujedinjenih boraca za povećanje invalidnina, boračkih dodataka, prava na zapošljavanje, razne subvencije?
Ovako, sa usitnjenim i međusobno posvađanim ratnim veteranima i njihovim bezbrojnim organizacijama, svaka vlast može da radi šta hoće. Jednima nešto malo daj, od drugih oduzmi, treće kupi funkcijama i privilegijama i nema straha od pobune. Ako se članovi nekog udruženja eventualno „uzjogune“ i dođu pred Vladu ili Skupštinu, tamo će ih maksimalno biti par stotina, a ne desetine hiljada. I obavezno se takve bundžije unaprijed proglase za „instruisane pojedince“ iz redova suparničkih političkih partija.
Jedna od rijetkih svijetlih stvari iz proteklog rata bila je to što se Srbi, za razliku od nekih prošlih vremena, nisu svađali ni dijelili po političkoj pripadnosti. Zahvaljujući tom jedinstvu Srpska se branila i odbranila. Sad se sve promijenilo, a političke asocijacije boraca teško da su u stanju da odbrane same sebe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu