Taj broj još je veći prema podacima kojima raspolažu u Udruženju „Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata“ i iznosi oko 204.000.
Na kraju rata, neposredno prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, VRS je imala oko 130.000 boraca. Znači da je od Dejtona do danas broj ratnih veterana, odnosno onih koji na osnovu zasluga za stvaranje i odbranu Republike Srpske polažu prava na borački dodatak i neke druge naknade, porastao za nevjerovatnih 70.000!?
Praktično, cijeli jedan korpus prekaljenih ratnika i junaka koji su ljute bojeve počeli da vode od 1996.
Da je, kojim slučajem, BORS objavila podatke da u svojim evidencijama i dalje vodi 130.000 boraca, onoliko koliko ih je bilo na kraju rata, i taj broj morao bi da prođe hitnu reviziju. U posljednjih 30 godina ljudi su valjda umirali, neki su trajno odselili u inostranstvo, mnogi nikad nisu podnijeli čak ni zahtjev za kategorizaciju na osnovu kojeg se stiče pravo na određenu naknadu. Na osnovu podataka kojima barataju u BORS i nadležnom ministarstvu, ispada da ratni veterani u Srpskoj imaju životni vijek kao kornjače sa Galapagosa i da odavdje niko ne ide.
Sredstva koja se iz budžeta izdvajaju za boračku populaciju, vjerovali ili ne, uopšte nisu mala i predstavljala bi značajnu pomoć kad bi dolazila u prave ruke. Ovako, sa brojem veterana koji tri decenije poslije rata ne samo da se nije smanjio, već se čudesno povećava, ne postoji nikakva nada za prave borce da će ikad dospjeti na zelenu granu.
Prema obećanom, od septembra će svaki bivši pripadnik VRS dobijati mjesečni dodatak u visini od 2,2 KM, puta broj mjeseci provedenih u ratu. Među njima će se naći i onih 70.000 koji su počeli ratovati kad se rat završio.
Ako se u ovoj zemlji već kupuju diplome, akademska zvanja, poslovi, funkcije, zašto ne bi i borački status? Sve je na prodaju i ima svoju cijenu, dok jednom ne propadne.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu