Iako ovi podaci zvuče kao “boljka savremenog svijeta”, činjenica je da je još od davnih vremena hrana imala daleko širu konotaciju, te je za neke bila put do božanskih sila, a za druge privilegija do koje teško dolaze.
Obožavanje hrane išlo je toliko daleko da su se primenjivali razni neobični recepti koji su one najimućnije izdvajali od ostatka svijeta, prenosi Blic.
Tako su kuvari kroz vijekove imali potrebu da konstantno ugađaju nepcima, ali i ambicijama svojih vladara, a potrebe obje strane iznjedrile su neke trendove koji svoju primjenu nalaze i danas.
Jedna od njih je i dodavanje zlata u hranu, kao pokazatelj prestiža, ali i zbog davnih vjerovanja u njegove mistične moći.
Istorijski podaci govore da je zlato dodavano u ishranu vijekovima unazad, a da su se među prvima toga dosjetili Indijci koji su svadbene kolače bogatih vladara ukrašavali zlatom i srebrom.
Zbog svoje skupocjenosti, dodavanje zlata se nikada nije omasovilo, već je zadržano u užim krugovima, rezervisano samo za najimućnije i najveće hedoniste.
Ipak, era društvenih mreža i potreba čovjeka da se pohvali svim i svačim, pa najprije luksuzom koji ga okružuje, dovela je do toga da šira javnost sazna za ove delikatese.
Samim tim, zlato je kao dio ishrane dobilo pažnju i zdravstvenih institucija, a za sada jestivo zlato i srebro je odobreno od strane EU i SAD, a u skladu sa zakonskom regulativom kao dodatak hrani i piću (zavedeno pod šifrom E175 i E174, regulisano Pravilnikom o aditivima).
Iako se vjerovalo da ima različita ljekovita dejstva, zapravo je činjenica da jestivo zlato koje se koristi za pripremu ovih luksuznih jela naš želudac ne vari, već ono prosto prođe kroz naš organizam.
Takođe, nema ni miris ni ukus, već jednostavno – izgleda lijepo.
Da bi se moglo upotrebiti za jelo, mora biti reč o najfinijem zlatu od 23 ili 24 karata, koje se najčešće prodaje u listićima ili pahuljicama.
Pojedini proizvođači ih koriste za svoja alkoholna pića, kao što je rakija ili šampanjac, da bi dodali dozu luksuza i pojačali cijenu svom proizvodu.
Ipak, daleko poznatija su jela sa “pozlatom”, kao što je biftek obogaćen 24-karatnim zlatom ili suši umotan u zlatne listiće, kao i kolači i torte koje krase zlatne čestice.
“Zlatni” meni
U Srbiji postoje restorani koji nude pozlaćena jela, a njihova cijena odgovara glasinama koje ih prate.
Tako je u jednom novosadskom restoranu za pozlaćeni stejk potrebno izdvojiti oko 200 evra. Obzirom na to da stejk bez pozlate košta manje od 50 evra, dolazimo do zaključka da ga pozlata čini četiri puta skupljim.
Kuvari koji pripremaju jelo kažu da je potrebna ogromna pažnja kako bi se tanki listići zlata postavili na meso, te da ni slučajno ne smije biti promaje ili vjetra, kako ne bi sve odletilo u prah. Koriste se i posebne četkice od vjeveričje dlake kako bi listići savršeno prionuli na meso.
Čini se da se kvalitet mesa i umjeće kuvara cijene značajno više nego samo zlato, ukoliko se uzme u obzir cijena jestivog zlata na srpskom tržištu.
Dostupno svima
Pristupačnost zlata u ishrani porasla je sa savremenim tehnologijama koje omogućavaju sječenje do mikronske debljine, pa se u prodaji mogu pronaći količine “za svačiji džep”.
Tako se u prodaji jestivi listići od 23 karata mogu naći za 25 evra (pet komada), odnosno 100 evra za 25 listića.
Kada je riječ o jestivim pahuljicama koje se koriste za pića, njihova cijena varira u miligramima. Za 0,05 grama treba izdvojiti oko 20 evra, a jedno prosječno pakovanje sadrži 0,2 grama zlatnih pahuljica, pa je za nju potrebno platiti 50 evra.
Veće količine dostupne su samo pravnim licima, a za gram zlata treba dati oko 170 evra.
Bez obzira na to što se, uz malo uštede može priuštiti i za potrebe “kućne ishrane”, teško da će zlato postati svakodnevni dodatak ishrani i začin bez kog se ne može zamisliti dobro jelo.
Na milion gladnih dolazi svaki četvrti gojazan
Paradoksi kojima svijet obiluje, čini se, posebno su vidljivi kada je riječ o hrani, nasušnoj potrebi svakog čovjeka.
Dok je za jedne dostupna u izobilju, pa i preko granica hedonizma, za druge je misaona imenica, dok “svezanih” crijeva posmatraju suvu zemlju.
Svjetski dan hrane obilježava se svakog 16. oktobra, a ove godine sa brojkama koje doprinose pomenutom kontrastu.
Prema podacima koji su ovim povodom saopšteni, u svijetu gladuje oko 811 miliona ljudi, a samo tokom 2021. godine, oko 193 miliona ljudi je bilo prinuđeno da se osloni na humanitarnu pomoć.
Uporedo sa tim, svaka četvrta odrasla osoba u svijetu ima prekomernu tjelesnu masu ili je gojazna.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu