To je slučaj i sa Srbijom, iako ga kao krsnu slavu u Srbiji proslavlja tek nekoliko desetina porodica, naročito u okolini Kragujevca. Naime, postoji predanje da Aleksandra Nevskog u Srbiji slavi stanovništvo iseljeno sa sjevera Crne Gore.
Oni su po dolasku u novu domovinu sa sobom ponijeli sjećanje na dobre odnose sa Rusima, pa su ovog sveca prihvatili za novu krsnu slavu.
Aleksandar Nevski bio je pravdoljubiv, žalostivan, istinski pobožan, prezirao je sujetu svijeta. Od rane mladosti bio je vjernik a noći je, govori predanje, najradije provodio u molitvi.
Godine 1236. postao je novogorodski knez, a pobijedio je Švede na rijeci Nevi i zato je prozvan Nevski. Silnim ga je činila vjera u Božju pomoć i vojnicima je pred bitku govorio “Bog je ne u sili nego u pravdi“. Jednom prilikom javili su se svetitelji Boris i Gljeb jednom njegovom vojvodi i obećali svoju pomoć velikom knezu. Bio je silan vladar, a veliki dio svojih snaga trošio je na jačanje pravoslavlja, ne samo u Rusiji već u svim pravoslavnim zemljama.
Dvadeset sedam godina knezovao je a onda, osjećajući da mu se približava odlazak iz ovoga svijeta, on je primio monaštvo i monaško ime Aleksije, pričestio se svetim Tajnama, i upokojio se blaženo 14. novembra 1263. godine, u svojoj 43. godini.
Sahranjen je u manastiru Roždestva Presvete Bogorodice, u Vladimiru. Pri sahrani, kada je mitropolit htio da mu stavi u ruku oproštajnu gramatu, on je sam, kao živ, otvorio ruku i uzeo gramatu. Kralj Aleksandar Karađorđević smatrao je Svetog Aleksandra svojim zaštitnikom, pa mu je u Beogradu, na Dorćolu podignuta crkva tridesetih godina prošlog veka.
O čudima Aleksandra Nevskog postoje mnoge legende. Jedna od njih kaže da su se u crkvi gdje je počivalo tijelo sveca, jedne noći svijeće, navodno upalile same od sebe, a dva starca izašla su iz oltara i prišla njegovom grobu, govoreći: “Aleksandre, ustani i spasi praunuka Dimitrija, koga napadaju tuđinci”.
Prema priči, Aleksandar je ustao iz groba i krenuo s njima, a sve to je navodno vidio čovek koji brine o crkvi i o tome izvijestio crkvene vlasti. Sveštenici su mošti Aleksandra Nevskog postavili u kivot i tom prilikom su bolesnici, prilazeći im s vjerom, dobili iscjeljenje.
Zato se vjeruje da svako ko ima nekog bolesnog ili “slabog” u porodici, mora ujutru otići u crkvu, upaliti svijeću i pomoliti se ovom čudotvorcu, a da će on svakome ko mu se iskrenom molitvom obrati, pomoći.
Pored toga, u Srbiji se praznik Svetog Aleksandra Nevskog još zove i Lesendrovan, a običaj je da danas oni koji imaju goste obavezno svoje prijatelje još na kućnom pragu ponude rakijom.
Ako gosti dolaze u kuću u kojoj je danas krsna slava, treba da podignu čašu i nazdrave: “Ko slavu slavi i podiže, njega slava i ljudi pazili, slavio za mnoga ljeta i godina, sve bolje, punije i zadovoljnije!”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu