Kako kaže, veliki razlog zašto toliko roditelja razmišlja i djeluje na ovaj način je taj što želimo da damo sve od sebe kako bismo svojoj djeci pružili najbolji mogući dobitak u zadovoljavajućem i nezavisnom životu. Po pravilu, što više obrazovanja neko stekne, veće su šanse da će zaraditi za zdrav i bezbrižan životni standard. Znamo, na primjer, da će neko ko stekne doktorat u prosjeku zaraditi značajno više od nekoga ko prestane sa formalnim obrazovanjem nakon završetka srednje škole, prenosi Investitor.me.
Opet, po pravilu, imetak koji se stiče dostupniji je onome koji ima veće obrazovanje. Takođe znamo da je viši nivo obrazovanja povezan sa nižom nezaposlenošću, boljim zdravljem i dužim životom. Sve to zvuči kao sjajna stvar za našu djecu, tvrdi Šlekser.
Ali ovdje postoji nešto o čemu ne govorimo, a to je smanjenje varijabilnosti ili standardno odstupanje koje postoji kad dobijete više obrazovanja. To zapravo može napraviti ograničenja u smislu zarade u karijeri. Nema sumnje da se pod i prosjek šansi kreću prema gore kako dobijate više obrazovanja, ali zato pada i plafon. Što više obrazovanja dobijete, niži vam plafon postaje u odnosu na nekoga ko stiče manje obrazovanja. Zato je rijetko vidjeti milijardera koji ima doktorat – kaže Šlekser.
U stvari, mnoga imena koja danas poznajemo – poput Lerija Elisona, Bila Gejtsa i Marka Zakerberga – nikada nisu ni završila fakultet. Kako se to objašnjava?
Objašnjava da je poenta u tome što postoji zaokret kad je u pitanju nastavak višeg i visokog nivoa obrazovanja.
– Vremenom svakako postajete više specijalizovani. Bilo da se bavite medicinom, inženjerstvom ili računarskom naukom, što više vremena provedete uz knjige, sve je uže područje koje osvajate. To znači da kad je riječ o početku posla sa doktoratom u ruci, vjerovatno ćete raditi kao predavač ili u laboratoriji kao istraživač na visokom nivou. Takvi poslovi svakako mogu vrlo dobro plaćeni – ali vas neće učiniti milijarderom. Možda ste postigli nivo do te mjere da ne morate da brinete o egzistenciji, ali ste istovremeno umanjili svoje šanse za zaradu novca koji bi vam donijela vlastita kompanija – ocjenjuje Šlekser.
Kaže da je za one koji se zaustave ranije u obrazovnoj karijeri, potencijalni start plate niži. Možda gledate na platu po satu ili ste možda na dobroj poziciji srednjeg nivoa na kraju dugogodišnje karijere. To je sigurno recept za dobar život.
– Zanimljivo je da je i vaš plafon mogućnosti u prosjeku mnogo viši od osobe koja je doktorirala. To je zato što će upravo usljed nedostatka ‘visokog poda’ koji imaju diplomci, ljudi sa manje obrazovanja potražiti opciju poput pokretanja posla koji bi s vremenom mogao vrijediti milione – ili čak milijarde. Ti su ljudi skloniji preduzetništvu – navodi Šlekser.
Pouka je da, kako kaže, ako vam jedno od djece kaže da napušta fakultet da bi započeo posao, nemojte instinktivno reagovati negativno i tražiti da se na silu vrate u učionice i studentske amfiteatre. Možda bi, samo možda, ako imaju pravu ideju i tržište da je podrže, mogli uspjeti na način na koji povratak u školu nikada ne bi mogao pružiti. Mogli biste razmisliti o tome da uzmete fakultetski fond koji ste pravili i preusmjerite i investirate u njihov posao.
Drugim riječima, možda su upravo našli svoj put do podizanja plafona svojih potencijalnih zarada na potpuno novi, mnogo viši nivo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu