Trojac bez „oraha u džepovima“, retorički vješti, s originalnim idejama i novim načinom obraćanja biračima, pritom bezobrazni i drski u pozitivnom smislu tih riječi, u rekordnom roku pobrao je simpatije i podršku kompletnog biračkog tijela opozicije. I ne samo njih, već i dobrog dijela onih koji su godinama unazad glasali za vlast. Od Stanivukovićeve prilično glatke izborne pobjede u Banjaluci, dotadašnjem tvrdom „bastionu“ SNSD, ne treba bolji dokaz.
A onda, kao u često viđenoj priči o rok bendu koji se na korak do vrhunca slave raspao zbog egoizma i nezadovoljenih sujeta ključnih članova, dojučerašnji najvjerniji opozicioni saborci postali su smrtni neprijatelji.
Umjesto zajedničke borbe protiv vlasti, Draško, Vukan i Jelena posljednjih mjeseci uglavnom se „lome“ u međusobnim obračunima, optužbama ko je vjera, a ko nevjera, ko se nalazi u simbiozi s režimom, ko je izdao, a ko i dalje stoji „postojano, kano klisurine“.
Uzalud upozorenja da jedino potpuno složna opozicija ima šanse za pobjedu nad vlašću koja je u proteklih 20-ak godina razvila sve moguće i nemoguće mehanizme opstanka, bez obzira na volju birača.
Čak i da sada, istog trenutka, Stanivuković, Trivićeva i Vukanović zakopaju ratne sjekire i pred kamerama, zagrljeni, najave nastavak zajedničke opozicione borbe, ko bi im vjerovao da su iskreni? Nepovratna šteta već je napravljena. Ne toliko njima, jer se radi o političarima koji će se svakako snaći, već onom dijelu populacije koji se iskreno nadao da su promjene moguće i da je navedeni trojac predstavljao osvježenje u učmaloj žabokrečini.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu