Ali, narod uopštene ne osjeća te dobrobiti života u Republici Srpskoj. Naprotiv, sve je više onih koji se žale da jedva preživljavaju i da im je čak i hrana, uprkos “pada cijena”, teško dostupan luksuz.
Bilo bi neozbiljno tvrditi da statističari pretjeruje, ili čak, daleko bilo, lažu. Ali, nešto tu ipak “ne štima”.
Misteriju bi mogao objasniti prastari aforizam iz doba SFRJ.
– Statistika naša dika, što poželiš, to naslika – napisao je, prije mnogo decenija, legendarni aforističar Vladimir Bulatović Vib.
Biće da je to klasika, koja vrijedi i danas.
Uostalom, kada se malo dublje začačka u statističke podatke, vidi se da su u posljednjih 5 i po godina cijene hrane neprestano rasle. Samo prošle, 2025, rast je dostizao, kako navode u Republičkom zavodu za statistiku RS, čak i vrtoglavih 10,6 odsto.
I onda, nakon svega, pad od impresivnih 0,3, odnosno 1,3 odsto.
Snežana Šešlija, izvršna direktorka organizacije “ToPeer” iz Doboja, koja se bavi zaštitom potrošača, kaže da je smiješno tvrditi da su cijene hrane u padu.
– Ne znam kakvom su se računicom statističari vodili, da li je u pitanju propaganda ili “štimovanje” podataka, ali znam da ona nema nikakve veze sa stvarnim životom. I da im većina građana, kada to pročitaju, jednostavno neće vjerovati – kaže Šešlija za Srpskainfo.
Podsjeća da su, kad se uporede cijene hrane koja je svima potrebna, u odnosu na 2021. godinu većina namirnica skuplja za najmanje 50 do 100 odsto.
– Sjetite se samo koliko je košalo ulje prije 5 godina, a koliko košta sada. A tek jabuke, koje rastu kod nas, takoreći na svakom koraku. Do korona pandemije nijedna vrsta jabuke nije bila skuplja od 1 KM, a danas kilogram jabuka košta 3 do 4 marke – kaže Šešlija.
Posebna priča je, kaže, kupovna moć građana, koja je totalno devastirana. Došlo je, kaže, dotle da većina naroda smanjuje obroke i sledovanja hrane.
– Mi pratimo cijene godinama i znamo kakvo je stvarno stanje. Radili smo prošle godine analizu i ustanovili da se mjesečno sledovanje neophodnih artikala za porodicu moglo kupiti za 150 maraka, a danas ta ista lista proizvoda košta oko 250 KM – kaže Šešlija.
Podsjeća i na činjenicu da danas i 2 prosječne plate u Srpskoj, a ni u Federaciji BiH stanje nije bitno drugačije, teško mogu napuniti potrošačku korpu za porodicu.
Da je ova računica tačna, pokazuju, opet – zvanični statistički podaci.
Prosječna plata u Republici Srpskoj u februaru 2021. je iznosila 984 KM. U istom mjesecu, dakle, prije 5 i po godina, sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj je koštala 1.951 KM
Sindikalna korpa za jun 2026. godine iznosila je 2.918 KM, a prosječna neto plata u istom mjesecu je bila 1.698 KM i pokrivala je svega 58 odsto ukupnih troškova četvoročlane porodice.
Porodice i danas najviše troše na hranu, čak 1.344 KM, dok ih stanovanje i komunalne usluge koštaju 725 KM mjesečno.
Dakle, nimalo idilično.
Ipak, cijene hrane, bar statistički, i bar neznatno, padaju.
Da li to znači da je u padu i potražnja za hranom, zbog manjeg broja stanovnika? Može li to ukazivati i na smanjenu potrošnju, zbog iseljavanja stanovnišva i pada nataliteta?
Demograf i ekonomista Aleksandar Čavić kaže da bi se “na prvu” mogao donijeti takav zaključak, jer u njemu ima logike.
Ipak, tvrdi da je u pitanju nešto sasvim drugo.
– Smatram da je ovdje riječ o visokim baznim indeksima, odnosno, da su usljed izostanka (samo)regulacije tržišta, cijene koje su osnov za izračun su bile suviše visoke – kaže Čavić za Srpskainfo.
Dodaje da bi, za realne pokazatelje, bilo potrebno analizirati desetogodišnji period.
– Kada uzmete dugogodišnje prosjeke, jasno je da se ne radi o padu cijena, nego o rastu koji se broji u desetinama procenata – zaključuje Aleksandar Čavić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.