Pokazalo je to istraživanje “Medijske slobode u BiH”, koje još od 2009. svake godine na Svjetski dan slobode medija objavljuje Fondacija “Fridrih Ebert” u BiH.
Istraživači su anketirali građane u cijeloj BiH i ponovo se pokazalo da, kada je u pitanju odnos prema novinarima, medijima i medijskim slobodama, siruacija nije ista u Republici Srpskoj i Feaderaciji BiH.
Kada se razmota “statistička sarma” po kojoj su novinari i mediji u Bosni i Hercegovini “u prosjeku” dobro prošli, ispostavi se da ipak neko jede kupus, a neko meso.
Dok građani u Federaciji BiH najviše vjeruju medijima, a potom institucijama vlasti i vjerskim ustanovama, u Republici Srpskoj se najviše vjeruje vjerskim ustanovama i institucijama vlasti.
Na listi povjerenja mediji su tek na 3, mjestu sa oko 38 odsto ispitanika, koji još uvijek više vjeruju novinarima nego sveštenicima i institucijama vlasti.
Ipak, u odnosu na 2025. godinu povjerenje građana RS u medije, pa i u nevladine organizacije, raste.
Podsjećamo, novinari i NVO aktivisti su lani bili na udaru žestoke sistematske kampanja vlasti u Srpskoj protiv USAID i “stranih plaćenika” i “domaćih izdajnika”. Ustvari, ta kampanja traje već godinama, ali je 2025. bila najžešća.
Sve su prilike da su vlastodrđšci uspjeli da javnost ubijde u priču o “stranim plaćenicima”, pa je i medijska zajednica, u očima javnosti, podijeljena na “izdajničku” i “režimsku”.
Zbog svega navedenog mediji i novinari u Srpskoj su prošle godine u ovom istraživanju dobili podršku svega 18,5 odsto istitanika, što je najlošiji rezultat ikad. Novinari su se tako lani našli u društvu sa političarima i političkim strankama, koje su, tradicinalno, na začelju tabele povjerenja.
Ovogodišnji rezultati nisu iznenađenje, ako se uzme u sve navedeno, ali izvještaj Reportera bez granica i činjenicu da je po indeksu slobode medija BiH na katastrofalnom 90. mjestu, uz jasnu poruku da je teško stanje u BiH, mnogo gore u Srpskoj, neko u Federaciji BiH.
U odnosu na 2025. godinu procenat stanovnika BiH zadovoljnih radom medija u RS je u 2026. godini je porastao sa oko 10 na skoro 17 procenata. Ipak, treba imati na umu da je taj rast generisan skoro isključivo u RS, jer su u Federaciji BiH ljudi nezadovoljni radom medija u drugom entitetu.
Istovremeno, u odnosu na 2025. godinu bilježi se značajan porast stanovnika RS koji tvrde da u Srpskoj nema slobode medija. Svaki četvrti ispitanik iz RS smatra da medijskih sloboda u Srpskoj nema ni u tragovima, dok taj stav dijeli i 44 odsto komšija iz F BiH.
Najveće prepreke za slobodan rad medija u BiH su, po mišljenjhu građana, njihova politička zavisnost i opšta politička klima u državi, dok skoro trećina ispitanika u cijeloj BiH smatra da je najgrđi problem finansijska zavisnost.
I ove godine u oba entiteta su građani saglasni da najveći uticaj na rad medija imaju političari i političke stranke i da su političari i političke stranke glavni kršitelji novinarskih prava i medijskih sloboda.
Međutim, zanimljivo je da 21 % stanovnika RS vide OHR i međunarodnu zajednicu kao jedne od važnih kršitelja prava i sloboda medija i novinara.
Dvije trećine stanovnika BiH smatra da je kriminalizacija klevete i mogućnost krivičnog gonjenja novinara uticalo na slobodu medija u Republici Srpskoj. Takvog je stava više ispitanika u Federaciji BiH, nego u Republici Srpskoj.
Svaki četvrti ispitanik iz RS smatra da definisanje klevete kao krivičnog djela uopšte nije uticalo na rad medija u Srpskoj.
I ovogodišnje istraživanje jepokazalo da takozvani tradicionalni mediji gube bitku sa internetom i društvenim mrežama.
Očekivano, štampe “nema ni na mapi”, a jedini “stari medij” koji se još uvijek značajan za dobar broj građana je televizija.
Putem interneta se informiše 37 odsto stanovnika BiH, a dodamo li tome društvene mreže oko 30 odsto, jasno je da klasični mediji gube bitku
Televizija je prvi izvor informacija za oko 27 odsto stanovnika BiH. I tu postoje razlike među entitetima, a da li je i tome doprinijela podjela medija u Srpskoj na “izdajničke” i “režimske”, ili je u pitanju nešto drugo, teško je odgovoriti.
Tek, u FBiH su televizija i internet skoro izjednačeni kao najkvalitetniji izvori informisanja, dok u RS internet ima primat, a televizija je dobila sa 14 odsto glasova.
Istraživanje, čiji su rezultati predstavljeni danas u Banjaluci, pokazuje još jednu zanimljivu razliku u stavovima ispitanika iz Republike Srpske i Federacije BiH. Radi se o stavovima o ženama novinarkama, kao i o tretmanu žena političarki i žena na javnim funkcijama u medijima.
Da li političari – muškarci i druge osobe u javnom prostoru učestalo krše profesionalna i ljudska prava žena novinarki i da li se prema njima odnose drugačije nego prema novinarima muškog pola?
Da li se u javnosti, kroz medijske sadržaje negativno izvještava o političarkama i ženama na javnim funkcijama, uz širenje stereotipa na rodnoj osnovi?
Ovo su neka od pitanja postavljena ispitanicima. Interesantno je da je duplo više ispitanika iz Federacije BiH, nego iz Republike Srpske prepoznalo mizogine prakse u javnom prostoru.
Primjera radi, ssa tvrdnjom da je “govor političara i obraćanje novinarkama na pres konferencijama i drugim javnim događajima ponekad diskriminirajući, nepristojan i da predstavlja rodno zasnovano nasilje” saglasilo se oko 28 odsto ispitanika iz Federacije BiH, i samo njih 2,5 odsto iz Republike Srpske.
U stvari, u odgovorima na ova “ženska” pitanja” ispitanici iz RS su se uglavnom držali “srednjeg kursa”, ne izgovarajući ni odlučno NE, ni uvjerljivo DA.
Da li su u gore spomenutoj konstataciji prepoznali nekog, čije se ime u Republici Srpskoj ne spominje uzalud? Ili i “patriote” i “izdajnike” u RS baš briga za žene, pogotovo one žene, koje se smucaju po javnom prostoru, što nikako nije u duhu tradicije srpskog pravoslavnog naroda?
Republika Srpska tone u medijski mrak
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.