Cijenu ove prakse ne plaćaju samo radnici, koji u starosti ostaju sa mizernim penzijama, već i cjelokupni javni sistem. Budžet Srpske, Fond PIO i Fond zdravstvenog osiguranja ostaju bez stotina miliona maraka.
Predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Goran Stanković upozorava da je pojava isplate u kovertama i dalje veoma izražena, posebno u određenim granama privrede.
– Kada gledamo ko su to najčešći radnici i kada vidimo raspone plata, vidimo da je to u privrednim djelatnostima, posebno kod privatnih poslodavaca, nažalost i dalje učestala pojava. I to posebno u oblasti građevinarstva, ugostiteljstva, poljoprivrede i na sezonskim poslovima, znači i dalje je to jako izraženo. Tačne procjene je teško dati, ali svi koji su prijavljeni na minimalce ili imaju platu nešto malo iznad minimalca, većina njih iz privatnog sektora, posebno kada malo analizirate djelatnosti preduzeća, vidite da dio plate primaju na ruke – navodi Stanković.
On ističe da su nelogičnosti na terenu više nego očigledne i da se lako mogu uočiti upoređivanjem poslovanja srodnih firmi.
– Ako uzmemo dvije građevinske firme ili dvije pekare u kojima je u jednoj prosječna plata 1.500 maraka, a u drugoj 1.100 maraka, to vam daje očigledan odgovor da u toj gdje je 1.100 postoji isplata dijela plate u kovertama. Mi smo imali i slučajeve gdje su radnici navodno prelazili da rade kod drugog poslodavca sa manjim primanjima. Kada pogledate kolika je ta plata koju radnik prima preko banke, negdje je bila od 1.600 do 1.700 KM, a on je otišao na platu od 1.200 KM. Ko bi to uradio? Naravno, samo zato što onaj koji prima 1.200 poslije dobije 600–700 KM na ruke. On tako postaje nelojalna konkurencija poslodavcu koji normalno radi i funkcioniše, a naravno svi zakidaju zajedno i budžet i fondove, i Fond zdravstva i Fond PIO i sve druge iz kojih se finansiraju socijalna davanja -objašnjava Stanković.
U komentarima na tekstove koje je objavljivala Srpskainfo o isplatama dijela plata „na ruke“, čitaoci su otkrili da se radi o veoma rasprostranjenoj pojavi. Mnogi od njih su naveli preduzeća koja imaju ovakvu nelegalnu praksu, izražavajući nepovjerenje prema kontrolnim organima.
Inače, RS ima najnižu stopu poreza na dobit u Evropi, dok porez na dividendu ne postoji. Iako bi sve to trebalo da privuče strane investitore, čini se da to nije slučaj, nego da omogućava vlasnicima kapitala da postanu još bogatiji. U Srbiji je porez na dobit 15 odsto, a osnovna poreska stopa na dividendu iznosi takođe 15 odsto. U Hrvatskoj porez na dobit iznosi 10 odsto ako su ostvareni prihodi manji od milion evra, a 18 odsto ako su prihodi veći. Osim toga, na dohotke od kamata i dividendi za ostvarene prihode prilikom isplate automatski se odbija 12 odsto poreza.
Isplata dijela plata „na ruke“ poslodavcima se isplati jer za podizanje dobiti u kešu plaćaju minimalnih 10 odsto poreza. Ovakvim propisima Srpska stimuliše nelegalnu praksu, a iako je najavljivana promjena poreske politike, o tome se sada ćuti.
Nakon što su čitaoci Srpskainfo javno iznijeli imena firmi koje isplaćuju dio plate „na ruke“, Stankovića smo pitali koliko je to kontrolnim organima teško otkriti, dokazati, a zatim i sankcionisati.
– Savez sindikata je pokretao niz inicijativa pred nadležnim organima, Poreskom upravom, Inspekcijom rada i ministarstvima finansija, privrede i rada. Po našem mišljenju, to se jako lako može utvrditi. Samo je malo potrebno da izanalizirate prosjeke plata koje idu preko banke i da to budu ciljane kontrole kod tih poslodavaca. S druge strane, a to se često dešava, ako jedan poslodavac svaki mjesec u određeno doba podiže značajnu sumu novca iz svoje dobiti, podigne novac i onda ga dijeli upravo kroz te plate u kovertama ili na crno, nemoguće je da baš svakog mjeseca podiže toliki novac. Takođe, nemoguće je da su te plate koje su u prosjeku 1.100–1.200 maraka realne u građevini i ugostiteljstvu. Svi znamo da sad nijednog građevinskog radnika, zidara ili armirača, ne možete naći da radi za platu od 1.100 maraka. Kad ga tražite kao pojedinac i kad ga zovete na dnevnicu, nema ga ispod 100 do 200 maraka. Kad pomnožite broj dana u mjesecu, dođete do znatno viših iznosa – naglašava predsjednik Saveza sindikata RS.
Razlog zašto se radnici rijetko odlučuju da sami prijave ovakve nepravilnosti leži u strahu za vlastitu egzistenciju i nedostatku sistemske zaštite.
– Zašto se to malo prijavljuje i zbog čega je to tako? Zato što nemamo povjerenja u institucije. Neko ko bi prijavio da dobija platu u kovertama vjerovatno bi dobio otkaz, to bi čuli drugi poslodavci i niko tog radnika ne bi htio poslije da primi. Mi takve potencijalne prijavljivače moramo potpuno zaštititi da ne bi iz tog razloga dobili otkaz, da budu na neki način zbrinuti, kako sutra ne bi doveli u pitanje svoju egzistenciju – upozorava Stanković.
On podsjeća i na inicijativu Saveza sindikata koja je donekle smanjila prostor za zloupotrebe kada je riječ o prijavljivanju svih zaposlenih na isti minimalni iznos.
– Određeni pomaci su napravljeni zbog predloga Saveza sindikata RS o diferenciranim iznosima najnižih plata po stručnim spremama, za nekvalifikovane, kvalifikovane, srednju, višu i visoku spremu. Ranije smo imali očite situacije da u jednom preduzeću svi budu prijavljeni na minimalac, od NK radnika pa do direktora ili inženjera i arhitekata. Znamo da to nije tako, a kontrolni organi bi rekli da imaju vezane ruke jer je poslodavac ispunio svoju zakonsku normu i da tu ništa ne mogu – kaže Stanković.
Kao ključno rješenje navodi uvezivanje svih nadležnih institucija i uvođenje rigoroznijih sankcija.
– Dok god nemamo uvezan sistem inspekcije, Poreske uprave, policije i tužilaštva, da se zatvori taj krug i pokrenu krivične prijave zbog zloupotrebe položaja protiv poslodavaca koji to rade, situacija se neće puno promijeniti. Takođe, Savez sindikata se uvijek zalagao za drastičnije kazne koje bi bile djelotvorne. Ako jedno preduzeće ima sto radnika i svi su na minimalcu, a to preduzeće ima nekoliko miliona dobiti, odmah znamo da tu ima prostora i da treba pročešljati poslovanje, vidjeti kako se izdaju računi za usluge koje pružaju i na koji način se to plaća. Stvarno je dosta sivog novca u opticaju – napominje Stanković.
Skrenuo je pažnju i na rad u sivoj zoni vikendima i tokom privatnih angažmana, ali i na činjenicu da političke poruke o borbi protiv sive ekonomije godinama ostaju samo prazne riječi.
– Imate situaciju gdje radnici budu zaposleni u nekom preduzeću na puno radno vrijeme, a onda dodatno rade neprijavljeno u građevinarstvu, ugostiteljstvu ili po svadbenim salonima koji rade vikendom. Nikakvih nema prijava, ni obaveza plaćanja, što govori koliko je ta pojava ozbiljna. Svima su nam usta puna borbe protiv sive ekonomije kada slušate predstavnike vlasti, političare i kontrolne organe, ali po našem mišljenju niko nema petlje da se uhvati u koštac i da taj posao završi onako kako treba – navodi Stanković.
Dodao je da je prošlo već više od 30 godina poslije rata i „valjda je vrijeme da se ta pojava svede na najmanju moguću mjeru“.
– Nikad to nije moguće u potpunosti iskorijeniti. Po procjenama stručnjaka iz međunarodnih organizacija od prije nekoliko godina, trećina BDP-a bila je u sivoj zoni, a možda se situacija malo popravila – kaže on.
Objasnio je da je zato povećanje najniže plate jedan od načina kako se ta pojava smanjuje, jer poslodavac tada mora povećati zvaničnu platu i smanjiti novac koji daje u kovertama.
Čitaoci javno optužuju firme, inspekciju i vlast za utaju poreza
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.