Mladi ljudi iz bivše Jugoslavije, slikani do pola, obnaženi kao za kakav policijski dosije, sa njegovih fotografija podsjetili su nas na tragediju koja se zbila na našim prostorima u proteklom milenijumu.
Još direktnije njegov rad ticao se teme egzila u modernim vremenima.
Ova tema za hrišćane počinje sa izgnanstvom Adama i Eve iz Raja. Istoričar religije, Mirče Elijade u delu “Mit o vječnom povratku”, slijedeći ideje Sigmunda Frojda, pretpostavlja da svi ljudi podjednako osjećaju tugu za nekim mjestom sreće iz koga su nasilno izbačeni. Ljudi su iz kosmičke materice prosto bačeni u materijalni svijet, a mitovi o nasilnom izgnanstvu iz prenatalnog Raja rasprostranjeni su u različitim kulturama svijeta, od Hopi Indijanaca, preko meksičkih Tolteka ili sibirskih šamana do staroslovenskih mistika. Pravo značenje egzila je stoga uvijek metafizičko pitanje. „Što si me prognala istočno od raja“, rekao bi pjesnik Bora Đorđević.
Međutim, u XX vijek, tema egzila simplifikovana je i svedena na suvi društvenopolitički aspekt, na izgnanstvo ljudi iz zajednica kojima su po rođenju pripadali. Izgnanici mogu biti slavni pojedinci poput Pitagore, Napoleona ili Solženjicina, ali i čitavi narodi poput Jevreja. Istorija literature prepuna je takođe slavnih izgnanika – od Sofoklovog Edipa do Henrija Lavantera, junaka Jeržija Kosinskog. No, egzil je, na žalost, ponekad nužna realna stvar.
Mnogi Srbi na isteku XX vijeka postali su izgnanici iz sopstvene sredine, premda to nije bio njihov izbor. Ogroman broj najbolje edukovanih mladih ljudi otišao je iz naše zemlje. Veliki broj Radojičićevih Aliena izopšten je iz svoje matice voljom nesrećne sudbine. Međutim, ta sudbina će se u budućnosti možda izmijeniti.
Doba informacija, u koje smo odavno kročili, sa razvojem Interneta i satelitskih komunikacija vraća temu egzila ponovo u područje mitologije (regresus ad uterum), odakle ona i potiče. U novom svijetu svi su povezani medijima i teško je biti usamljen ili izgnan, riječi su kanadskog teoretičara Maršala Makluana iz njegove studije “Globalno selo”. Čovjek više neće biti izgnan u svijetu apsolutne prožetosti; možda će zaista naš alien u Njujorku, Parizu ili Stokholmu prestati da osjeća tugu za sopstvenom zajednicom kad je u svakodnevnom kontaktu preko vibera sa svojom familijom ili prijateljima.
Ipak, teško je tek tako prihvatiti surovu bezosjećajnost budućnosti koju na izvjestan način predviđa Makluan. Teško je zamisliti rasijane Srbe u egzilu kako na glavu stavljaju VR kacige i preko kompjuterski generisanih slika odlaze u virtuelnu posjetu svojoj domovini. Teško je zamisliti da će ikada hladni simulakrum informacija zamijeniti sarmu, tamjan ili šetnju Tašmajdanom kao što satelitski program RTS definitivno nije dovoljan da zasiti naše duhovno gladne izgnanike.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu