Prema njenim riječima sve te vrste hljeba imaju približnu kalorijsku vrijednost, ono u čemu se razlikuju jeste sadržaj vitamina B, koji je nešto manji u bijelim vrstama, a u njima je i posebno smanjen sadržaj vlakana.
Bijeli hljeb, tjestene i pirinač nisu toksični, kao što svi pričaju! Oni su samo malo siromašniji nutritijentima, ali njihova velika prednost je upravo u njegovoj lakšoj svarljivosti i boljoj iskoristivosti prisutnih vitamina i minerala.
Koliko nam je hljeba potrebno dnevno
Preporuka dr Jagode Jorge je da to bude 200 grama dnevno, da bi bilo lakše razumljivo, fabrički sječen tost ima 30 grama, a kifla za sendvič 120 grama. Nikad ne treba unositi manje od d 100 do 120 grama hljeba dnevno ili odgovarajuće zamjene, ali nikako ispod toga.
Hljeb je divna ne zaobilazna podloga za hranljive sendviče, a tortilja je odličan fišek za gomilu sjeckanog povrća sa piletinom ili jajima. Negativac iz porodice hljeba jeste lisnato tijesto.
Top listu negativaca predvodi niko drugi do lisnato tijesto, kaže dr Jorga u svojoj knjizi.
Proizvode nastali od te vrste tijesta su žu – žu pecivo, kroasani, pužići, rol – viršlice i razne masne pite. Sve njih treba izbjegavati, jer ako pojedeš, na primjer, 100 grama žu – žu peciva dobićeš 500 kalorija!
Naravno, uvijek ima izuzetka od pravila, ako je u pitanju kroasan pravljen po dobrom starom francuskom receptu, a ne od lisnatog tijesta, on može da bude sasvim pristojan izbor za doručak, a mala je razlika u kalorijama u odnosu na hljeb. Isto važi i za neke divne domaće kiflice sa sirom i za neke lijepe pite od kora koje tokom pripreme nisu baš zalivene uljem. Na top – listi su u sredini, nisu ni najbolje, ni najgore, poručuje dr Jorga, prenosi Blic žena.
Samo je potrebno da se samokontrolišemo i ne pojedemo više od dva mala kroasana ili kiflice.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu