Kako prije 54 godine, kad je mlađahni Slavko, pun utisaka i ideja došao sa odsluženja vojnog roka, tako i danas. Dok se vode žestoke rasprave o tome treba li graditi male elektrane na rijeci Janj, ili je to nedopustivo, jer bi one uništile jedno od najljepših mjesta u Srpskoj, čika Slavko proizvodi i prodaje struju. U Janjskim Otokama, pored stare kuće Piljića i još starije porodične vodenice, šepuri se naziv “Mala hidroelektrana Otoka 1”.
U JNA sam vidio kako jedan generator osvjetljava cijeli kamp i to me podstaklo na razmišljanje i akciju. Znao sam da ovdje na Janju vode ima u izobilju, pa sam sabrao dva i dva i došao na ideju da uz našu vodenicu napravim malu centralu. Bilo mi je žao da moj otac, koji je bio mlinar i imao mnogo posla, noćima škilji uz petrolejku – priča čika Slavko i podsjeća da je prvu napravu, koja je strujom napajala 10 sijalica u njegovoj i komšijskim kućama, napravio od stare diname za automobil i dijelova koje je sam napravio od drveta i kože.
Janjske otoke osvajaju ljepotom
Posted by Srpskainfo.com on Monday, April 8, 2019
Slavko i danas prepričava kako je njegov otac, u čast sinovog podviga, organizovao gozbu, a mještani svog “samoukog inženjera” nazvali Teslom, jer je “proizveo struju u Janjskim Otokama, gdje je nikad nije bilo”. I zaista, “prava stuja” sa mreže u Janjske Otoke će stići tek četvrt vijeka kasnije, 1988.
Čika Slavko danas struju prodaje “Elektroprivredi RS”. Prihod je, kaže, sasvim solidan, samo kad bi isplate bile redovnije.
– Zaradimo oko 2.000 KM, ali isplata zna kasniti i po sedam-osam mjeseci, a porezi se moraju plaćati redovno – žali se čika Slavko, koga ni u poznim godinama ne napušta preduzetnički duh, mada je posao s elektranom u dobroj mjeri prepustio svom sinu.
Planira da obnovi svoju centralu i postavi duplo jači generator, kako bi proizvodio i prodavao još više struje.
– Trebaće nam oko 100.000 KM za ulaganja. Moraćemo tražiti kredit, nema nam druge – vajka se Tesla sa Janja.
Iako Piljići genracijama žive u Janjskim Otokama i više im je nego ikom stalo da se one očuvaju, Slavko nije, kao mnogi drugi pobornici zaštite prirode, apsolutni protivnik izgradnje malih elektrana na ovom mjestu. Uostalom, on je to prvi uradio prije više od 50 godina, ali njegova je centrala je, istini za volju, dječja igračka u odnosu na one koje prave moderni investitori i koje su do sada već “popile” i zarobile mnoge planinske rijeke u RS, ostavljajući iza sebe samo tužna suva korita.
Naime, čika Slavkova elektrana ima snagu od svega 22 kilovata, a male centrale kakve se danas grade jače su i do 300 puta. Čak i ako dobije dozvolu za povećanje snage na 50 kilovata, koju, kaže, “ganja već godinu dana”, to se, tvrdi čika Slavko, na rijeci i vodopadima neće ni primjetiti.
– Treba imati mjeru u svemu. Ako je hidrocentala odgovarajuće snage i ako se postavi, recimo, u kanjonu, gdje ljudi inače ne zalaze, zašto da ne! Ali to nipošto ne mogu biti nemani od nekoliko megavata; takva centrala bi ugrozila i vodopad i svu ovu ljepotu – kaže iskusni proizvođač struje.
Priroda preča od profita i šverca koncesijama
Mada je prije više od pola vijeka napravio vjerovatno prvu malu hidroelektranu na području današnje RS, Slavko Piljić smatra da je priroda preča od bilo kakvog profita, a pogotov od “šverca”, kojem su skloni današnji investitori.
– Priroda je najvažnija, to je naše zajedničko bogatstvo, kojim niko ne smije trgovati, kao što danas investitori švercuju koncesijama. I nakon onog prošlog rata gradilo se naveliko, dizali smo zemlju iz pepela, sve smo nanovo izgadili, ali nije se kralo i nije se uništavala priroda – zaključuje Piljić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu