Pišući na temu “IMT Ima li mene tamo” Grgić je nagrađen za platinasti aforizam, satiričnu pjesmu, epigram, a uvršten je u top klub 10 najboljih ovogodišnjih aforizama.
Boško Grgić je objavio mnoštvo radova u vodećim časopisima u regionu, te odavno zauzima jedno od vodećih mjesta među satiričarima u BiH, Srbiji, Hrvatskoj. On je ohrabren uspjehom u Mrkonjić Gradu, gdje se početkom aprila tradicionalno okupljaju najbolji satiričari. To je dokaz, kaže Grgić, da se u manjim sredinama mogu organizovati dobri programi, a da glas o tome daleko odzvanja.
– Veoma me obradovala vijest o nagradama, pogotovo u više kategorija, za satiričnu poeziju, epigrame, aforizme… To je direktna kritika sopstvenog društva, ovdašnjih pojava, devijacija, loših navika naših političara. To su forme koje u nekoliko riječi govore mnogo, riječima usko, a porukama široko – objašnjava Grgić, inače povjerenik SSRS po zanimanju, zadužen za odbranu radničkih prava u Lijevče polju.
Naša sredina Gradiška, RS, BiH, objašnjava ovaj stvaralac britkog jezika, svojevrstan su humus za satiričare, gdje ima na pretek plodnog tla, kiše, Sunca i svih drugih satiričkih blagodeti.
– To je idealno mjesto za pisanje, zadirkivanje, ukazivanje, puštanje satiričnih žaoka… Problem je što su naši političari oguglali na svaki vid kritike, njih više ničim niko ne može nasikirati, naljutiti, pokrenuti da se mijenjaju, uticati na njihove navike i sklonosti – opisuje Grgić svoj stvaralački ambijent.
Ovaj gradiški ambasador oštrog pera smatra da sadašnji društveni odnosi, gdje od kritike nema mnogo vajde, daje potpunu stvaralačku slobodu.
– Možemo da pišemo što nam na um padne, a da se niko ne osjeća prozvanim, osim što kod naroda satiričari nailaze na podršku. Narod nas razumije, shvata naše poruke, ali sve skupa to ništa bitno ne mijenja u našem društvu, niti u skorije vrijeme može bilo šta promijeniti. Zato se aforističari, gotovo usamljeni, najviše raduju svojim pisanijama. Oni su i pisci i čitaoci – uvjeren je Boško Grgić koji svoje aforizme “ispod čekića”, prvo čita prijateljima, pa tek onda, ukoliko dobije povoljno mišljenje, šalje ih u svijet da “okrilate” i pronađu mjesto.
– Izdavači, mediji, novine trebali bi imati više mjesta za humor i satiru. Nekada su postojale rubrike u novinama koje su bile veoma čitane. To bi sigurno i sada naišlo na odobravanje i podršku naših čitalaca, ali su satiričari uskraćeni za izduvni ventil, za snažniju poruku, za više satire u medijima – kaže naš sagovornik uvjeren da je Gradiška davno postala satirički centar evropskog nivoa u kojem mnogi, na originalan način, kriktikuju društvene pojave.
Po tome smo prvi zakoračili u Evropsku uniju. U ovom krugu su Nebojša Ivaštanin, Borislav Mitrović, Đorđe Latinović, Boško Grgić, Miloš Zrnić, Milutin Grubešić, Dejan Janković, a još uvijek žive te u ušima odzvanjaju i radovi pokojnog Jovana Dakića.
– Satira se ponovo vraća u izmjenjenoj formi, pušta jaku klicu i prodire u plodno tlo na kojem su političari gusto nasijani. U takvom polju ili političkoj šumi sa mnogo divljači koja bezglavo juri ne obzirući se bilo kuda, imamo inspiracije na pretek, što dugoročno garantuju dobar lov za satiričare – smatra Boško Grgić posmatrajući grad na granici najčešće sa radničkog ili sindikalnog balkona.
Nagrađeni radovi Boška Grgića
Razmišljanja jednog bika
Ko bi znao, o Bože, Da će u foteljama od moje kože, sjediti gulikože!
Vječito pitanje
Običnim smrtnicima u glavi se vrti ima li života poslije smrti. Jedino političarima na um može pasti ima li života poslije vlasti.
Naši momci
Večernja škola im odskočna daska, skupštinski imunitet savršena maska, vrijeme ne mjere pomoću sata, već brojem mandata.
Aforizmi
- Među nama nema ništa, sve ste prigrabili sebi!
- Konačno konsenzus! Svi digoše ruke od nas!
- U bosanskom loncu još uvijek zveče noževi i kašikare!
- Njegov kamen sa srca pao je meni na glavu.
- Radnicima kapa dolje, možda neko i ubaci koju marku!
- Ne mlatite praznu slamu, trebaće nam slamka spasa!