Borci čekaju

Gotovo da se stekao utisak da će oni koji su stvarali Srpsku konačno osjetiti značajnije poboljšanje svog položaja.

Neće, jer je osnovica za borački dodatak povećana sa 4 na 5 KM po mjesecu provedenom u zoni borbenih dejstava. Dakle, za jednu marku…

Jasno je da se oko toga napravila mnogo veća politička predstava nego što ovo povećanje, realno, vrijedi. Jer, borac koji je 2 godine proveo na prvoj borbenoj liniji, dobijaće 24 KM više nego što je dobio juče, kada mu je na račune legao junski borački dodatak.

Međutim, ma koliko svjesni da je ovo povećanje skromno, borci jedva čekaju da ga dobiju. Zato je kod mnogih veterana juče uslijedilo razočaranje, kada su vidjeli da junski dodatak nije povećan. Ne zato što nisu znali kada zakon stupa na snagu – to je bilo 1. jula, nego zato što su mjesecima slušali kako je povećanje praktično završena stvar. Poslije toliko najava, očekivali su da će ga što prije osjetiti i u novčaniku.

To, možda, najbolje govori o njihovom položaju. Ako čovjek s nestrpljenjem čeka dvadesetak ili tridesetak maraka više, nije problem u njegovim očekivanjima, nego u činjenici da mu taj novac zaista treba.

U ovoj priči ne treba miješati babe i žabe. Jer, to što borci čekaju nove, veće iznose na čekovima, nije znak da je država napokon velikodušno odriješila kesu i dala im onoliko koliko su očekivali i koliko im treba. To je dokaz da borcima, bukvalno, znači svaka marka i da počinju da se ponašaju po principu – daj šta daš ili bolje išta nego ništa.  

Vlast će ovo povećanje i u naredna dva i po mjeseca predstavljati kao još jedno ispunjeno obećanje i dokaz brige o borcima. Opozicija će uzvraćati da su borci dobili premalo i prekasno, a stvaraoci Srpske će – čekati…

Čekati da borački dodatak opet poraste, makar i za jednu KM po mjesecu života koji su izgubili po rovovima.

A kad jedna marka postane razlog za (ne)strpljivo čekanje ili veliko razočaranje zbog odgođene isplate, svima treba da bude jasno kako žive oni koji su stvorili Srpsku.