Premijer Srpske Savo Minić trijumfalno saopštava da je „ubijedio“ vrh SNSD da se odmah uveća osnovica boračkog dodatka. Eto borcima mrvice. Sistemu još jedan propagandni trenutak.
I nije ovdje vijest povećanje, već formulacija. „Ubijedio sam rukovodstvo SNSD…“ Ta rečenica govori da se o pravima ljudi koji su nosili rat na svojim leđima ne odlučuje u institucijama, a da se sudbina rješava ubeđivanjem.
U prevodu, borci nisu prioritet. Oni su kulisa. A ona izgleda ovako.
Dva ljeta i dvije zime u rovu danas vrijede 96 KM. Nakon „povećanja“ vrijediće 120 maraka. Cijena rata svedena na dvadesetak maraka razlike. Istovremeno, plata premijera raste za stotine maraka. Bez ikakvog ubeđivanja.
I dolazimo do suštine. Ne do matematike, nego do morala. I zato je pitanje građana na mjestu.
„To povećanje treba neko da plati. Odakle? Da li je povećana poljoprivredna, privredna ili uslužna delatnost? Da li će ljudi u administraciji stezati kajiš? Da li će se helikopter koristiti za stranačke aktivnosti?“, upita neko na društvenim mrežama.
Umjesto davanja konkretnog odgovora lakše je podići osnovicu za pola marke i predstaviti to kao brigu. Lakše je izračunati koliko će to koštati budžet nego objasniti zašto borci ni 30 godina kasnije nemaju dostojanstven život. Lakše je „ubijediti“ stranku nego izgraditi sistem.
I zato ova priča nije o 5 maraka. Ona je o tome koliko malo treba da se napravi politička predstava. I koliko još manje treba da oni koji su stvarali ovu zemlju ostanu na njenoj margini.
Vlast će možda i da slavi povećanje, a borci će i dalje da broje ne marke, već dane u mjesecu koje treba izdržati, preživjeti.
U zemlji u kojoj su 24 marke razlog za politički trijumf, a ne razlog za stid, problem nije u budžetu. Problem je u vrijednostima.
Evo šta borci misle o povećanju boračkog dodatka
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.