Brutalnost policije postoji svugdje u svijetu i nije to nešto što se dešava samo u BiH, ali je užasno da policajci brutalno tuku goloruke momke, jer im se to veče nije radilo.
Rasprava o tome da li je za teške saobraćajne nesreće kod nas više krivo stanje puteva ili neodgovornost vozača je na neki način slična onoj o kokoši i jajetu.
Avgust je mjesec jezivih godišnjica. Kalendar progona i pokolja počinje 5. avgustom. Tog datuma, 1995. godine, država Hrvatska je u „vojno-redarstvenoj akciji Oluja“ protjerala 220.000 svojih građana i pobila sve one koji nisu mogli da bježe.
Ko je očekivao da nakon potpisivanja Principa o formiranju vlasti na nivou BiH baš sve bude jasno, taj vjerovatno nema mnogo znanja o politici i političarima u BiH.
Republika Srpska će se urušiti i nestati, sama od sebe. „Političko Sarajevo“ ne mora ni prstom mrdnuti. Nestaće, jer će se radno sposobni narod razbježati, pa neće imati ko da plaća poreze, da puni budžet Republici Srpskoj i džepove osionim poslodavcima i korumpiranim činovnicima, koje je Srpska brižno odgajala sve ove godine. Neće, bogami, imati ko ni da da glasa, ni da aplaudira budalaštinama na mitinzima i kontramitinzima. Preživjeće, eventualno, Kočićev zbor, ali samo zbog gastarbajtera i bikova.
Izborni pobjednici treba da preuzmu vlast i to je nešto oko čega ne treba mnogo voditi polemiku. Volja građana je bila jasna i treba je poštovati, jer u suprotnom, šta će nam izbori ako ih nećemo poštovati.
Umjesto da smo dvije i po decenije nakon završetka građanskog rata u finišu puta koji nas vodi ka pravnoj državi, Srpska i BiH ne mogu da se otrgnu iz ruku kriminala i javašluka.
Na spisku savjetnika Željka Komšića i Šefika Džaferovića ukupno je 15 imena. Zar je moguće da nikom nije palo na pamet da provjeri da li je tačno prenesena izjava Kolinde Grabar Kitarović o „podijeljenoj BiH koju kontroliše miltantni islam“ prije nego što su njihovi šefovi udruženim političkim poduhvatom opleli po predsjednici susjedne države, članice EU i NATO?
Građanima Republike Srpske, a prvenstveno Banjalučanima, što prije je potrebna istina o tome šta se tačno nalazi u „Incelu“ i kakve su mogućnosti naših institucija da riješe ovaj problem.
Vijest da poslanici i delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH primaju mjesečni paušal na kojem bi im pozavidjele mnoge njihove kolege u zemljama regiona, više i ne izaziva čuđenje građana BiH.
U državi u kojoj se u partiju ide po posao i mišljenje, sasvim je normalno da se lider pita za presude, tendere, televizijske dnevnike. Ma, za sve.
U Narodnoj skupštini RS treba ograničiti diskusije: svi treba da se strogo drže dnevnog reda, a vrijeme za diskusiju treba maksimalno skratiti i – šlus! Da se zna red, majku mu božju!
Dug koji država i društvo imaju prema ljudima koji su u ratu dali svoje živote ili u borbi ostali invalidi, ne može se nikada zaista vratiti.
Najmanje 15 štetnih ugovora, za koje bi morao znati i ministar saobraćaja RS Neđo Trninić, sklopljeno je u „Željeznicama RS“ u posljednjih nekoliko godina. Tako bar tvrde u Konfederaciji sindikata RS i pojedinim sindikatima železničara. Prijete da će sve navedene afere iznijeti u javnost, ako…
Prljava nam je politika, pa takav mora biti i Vrbas, reče kao iz topa sredovječni Banjalučanin, koji se redovno sunča na gradskoj plaži kod Zelenog mosta. Pa, zar se od ove politike ne može pobjeći ni na kupanje? Kod nas izgleda – ne.
Radnici koje poslodavci neće da prijave, koji zaradu primaju na ruke, koji su prijavljeni na minimalac, koji moraju dio para da vraćaju gazdi, koji rade do iznemoglosti… nesrećni su ljudi. Takvi ljudi ne mogu da rade kvalitetno, nisu zadovoljni uslovima rada, kivni su na državu i na sve oko sebe, a potajno većina njih osjeća krivicu što svojoj porodici ne može da doprinese više. Iako su svjesni da nije do njih to što rade deceniju bez dana radnog staža.
Zamislite kakvu agoniju prolazi neka porodica kada duže od godinu dana ne zna ko je odgovoran za smrt njihovog sina, supruga ili oca.
Kako da budu zadovoljni građani ove države oni kojima je, zbog nemaštine, i putovanje u zemlje okruženja samo pusti san?!
Dok se sliježu uvrede sa posebne sjednice Narodne skupštine, hajde da razmotrimo obe opcije za Republiku Srpsku u slučaju pelješki most.
Da je stanje u visokom obrazovanju kod nas daleko od bajnog znaju svi koji su ikada nogom kročili na bilo koji od naših fakulteta.
