
Uvođenje (ne)reda
Da li je počeo progon nepodobnih kadrova u pravosuđu u BiH ili je konačno došao red na uvođenje reda?

Da li je počeo progon nepodobnih kadrova u pravosuđu u BiH ili je konačno došao red na uvođenje reda?

Dok su nas političari, kao i obično o vikendima u izbornoj godini, bombardovali patriotskim parolama, mnogima je ispod radara prošla jedna „sitnica“: Novi most na Savi kod Gradiške, onaj koji je glavna kopča BiH sa Evropskom unijom, još dvije godine neće služiti ničemu!

Ubio sestru zbog zemlje, usmrtio komšiju zbog međe, potukli se rođaci oko imanja, koliko smo samo puta pročitali ovakve naslove u medijima i pomislili da se takvo nešto ne može ponoviti, međutim i dalje se dešavaju ovakve stvari.

Svi ljubitelji fudbala u BiH, a posebno navijači Borca očekuju potvrdu vijesti da će na klupu ovog tima doći Nenad Lalatović.

Koliko neko može biti monstrum i poremećen da lažno prijavi policiji da je u najvećoj zdravstvenoj ustanovi Republike Srpske postavljena bomba?

Malo je koja organizacija u Republici Srpskoj, sa tako ogromnim društvenim značajem i masovnim članstvom, omalovažena i ponižena kao što je to slučaj s Boračkom organizacijom Republike Srpske.

„Kako je kod vas u Švedskoj? ’Ladno, jel da? Al’ standard.“ Rečenica iz domaćeg filma koja se toliko odomaćila na ovim prostorima. Jer, čim se spomene ova skandinavska zemlja, odmah će neko izgovoriti ovih par riječi.

Banjalučka strip radnja “Mister No” poznata je po dobrom izboru stripova svih žanrova. U zadnje vrijeme publika je oduševljena japanskim manga stripovima, te se u njoj one najbolje prodaju.

Svaki odgovoran poslodavac svojim radnicima će ponuditi dobre uslove i ukazati im povjerenje i poštovanje. Ovako govori Senad Šantić, vlasnik IT kompanije u Mostaru, koja ima 70 zaposlenih.

Gledao sam na jednoj regionalnoj televiziji intervju koji je Kristijan Šmit dao tokom boravka u Banjaluci i dobro sam se zabrinuo.

Ovdašnji narod mnogo voli politiku. Nešto baš ne voli školu i pravopis, ali koga briga za takve tričarije kad je internet dostupan svima.

Zelenilo im je izuzetno važno, trude se da je sve "pod špagu", ponosno kose i uzgajaju. Nema papirića, opušaka i omota ni ispod klupa, pored kanti za smeće, na autobuskim stajalištima. Stajališta nisu išarana i sa čitavim staklima su.

Mafija je ponovo udarila na policijske službenike MUP Republike Srpske.

Nije u redu da u CIK BiH sjede bivši stranački ljudi, ali jeste da sjede u Ustavnom sudu Srpske ili u Ustavnom sudu BiH.

Neobično je kada se istorija falsifikuje, a pritom postoji veliki broj spisa koji čuvaju pravu istinu.

Sama pomisao na to da bi Srbija i Republika Srpska mogle da se pridruže sankcijama Rusiji kod prosječnog srpskog patriote izazivaju simptome slične koprivnjači. Dalje približavanje NATO ili, gluvo bilo, punopravno članstvo u toj organizaciji, dovelo bi do dubokih trauma i kolektivne depresije, koja bi se liječila decenijama.

Posla preko glave, zarada 800-900 KM, a u njoj i topli obrok i regres.

Ima li smisla izlaziti na izbore? Za koga mi to glasamo, za ljude koji bi trebalo da se bore za naše bolje sutra ili za ljude koji gledaju samo lični i stranački interes?

Obespravljeni, poniženi, godinama bez plata i doprinosa, oni kojima je život i sam po sebi previše težak, danas se ne mogu zaposliti.

Da je krenulo nizbrdo, već odavno, jasno je danas i najokorjelijim optimistima. Korona kriza, rat u Ukrajini i enormna poskupljenja hrane i goriva samo su dala ubrzanje strelovitom kotrljanju u ambis.