Iz našeg ugla

Pecine crtice: Neobične književne činjenice

Oktobar je mjesec knjige, sajmova i čitalaca, ali najviše pisaca. Postoje zanimljive, malo poznate činjenice o slavnim književnicima.

Pecine crtice: Neobične književne činjenice
FOTO: AGELAST/YOUTUBE/SCREENSHOT

Evo nekih pikanterija sve u nadi da ovo neće ispasti kao „malo čitane činjenice o malo poznatim činjenicama o slavnim piscima”.

Pa, krenimo…

Kao i mnogi drugi pisci, Danijel Defo, autor „Robinzona Krusoa”, radio je razne neobične poslove. Jedan od poslova kojima se Defo bavio bila je prodaja parfema napravljenog od sekrecija iz mačjih zadnjica. Možete li da zamislite da ste u robnoj kući i pokušavate da poprskate žene tom „mješavinom”?

Meri Vulstonkraft Šeli bila je engleska književnica koja je napisala gotički roman „Frankenštajn; ili, Moderni Prometej”, koji se smatra ranim primjerom naučne fantastike. Takođe je priređivala i promovisala djela svog supruga, romantičarskog pjesnika i filozofa. Ona je počela da piše „Frankenštajna” sa 18 godina, a završila ga je dvije godine kasnije. Zarada od knjige pomogla je da se plati njena terapija u borbi sa moždanim tumorom.

Američki novelista Natanijel Hotorn, poznat po romanu „Skarletno slovo”, učestvovao je 1841. godine u osnivanju transcendentalističke komune nedaleko od Bostona. On je napustio komunu kada je ona počela negativno da utiče na njegov književni rad. Dobio je žuljeve – dijelom i zbog lopatanja stajskog đubriva – pa je imao ozbiljnih poteškoća sa pisanjem.

Čuvena autorka kriminalističkih romana, engleskinja Agata Kristi, izjavila je da je ideje za svoje zaplete dobijala dok je jela jabuke ili se kupala u toploj kupki. Taj „proces” joj nije pomogao samo da bude izuzetno plodan pisac, već i da ostane zdrava i čista.

D. H. Lorens, autor romana „Ljubavnik ledi Četerli”, imao je sasvim drugačiju rutinu pisanja. On se, naime, penjao na drveće duda – potpuno nag. Izgleda da je Lorens bio engleska verzija onoga što u Americi zovu „čovjek sa Floride” (Florida Man). Iako je Lorens smatrao da taj metod podstiče njegovu maštu, drugi su Lorensa smatrali pornografom, dok ga je većina smatrala zaista lošim susjedom.

Pročitajte još

Ernest Hemingvej je ukrao pisoar iz bara „Slopi Džouz” (Sloppy Joe’s) i odnio ga kući. On je zaključio da je kroz mokrenje u tom lokalu „potrošio” dovoljno novca da taj pisoar sada pripada njemu. Ernest je, u suštini, obilježio svoju teritoriju, a zatim je i prisvojio.

Žila Verna je umalo ubio njegov nećak Gaston, koji je dvaput pucao piscu u lijevu potkoljenicu, zbog čega je ovaj ostao trajno hrom. Gaston je nakon toga smješten u psihijatrijsku ustanovu. Čini se da je njemu dosadilo što ga je Vern zvao „Gasi” (Gassy – Gasonja, čitaj Prdonja).

Francuski pisac Gistav Flober donio je kući zanimljiv suvenir sa jednog od svojih putovanja na Bliski istok. Donio je stopalo mumije i držao ga na svom radnom stolu. Kada su ga pitali koliko košta taj poveći suvenir, Flober je odgovorio: „Čitavu ruku i nogu”. Šta je to tačno značilo, nikad se nije saznalo.

Roman „Goli ručak” (The Naked Lunch) Vilijama S. Barouza prvobitno je trebalo da se zove „Gola požuda” (Naked Lust). Ostaje dilema da li je možda došlo do greške koju je napravio neki gladni lektor? „Goli ručak” zvuči kao neka opuštena pauza za ručak petkom.

Prvi nacrt klasika Džona Stajnbeka, „O miševima i ljudima”, pojeo je njegov pas. Piščev kućni ljubimac je, po svemu sudeći, bio strastveni čitalac – i uvijek gladan. Bukvalno je proždirao književnost.