Pecine crtice: Kultni hit, pohlepa i izdaja - Istinita priča o raspadu grupe „Animals“

Ona je šarmantna i divna, poput zagrljaja u bojama sepije. Šesnaestogodišnja Džordžija Tarner je snimila svoju verziju 1937. godine. U njenoj verziji, pjesma se izvodi u prvom licu, pri čemu pjevačica tumači ulogu mlade žene koja je uvučena u svijet prostitucije i žali se kako joj je „Kuća izlazećeg sunca” uništila život.

Čini se da je upravo to glavna poenta tradicionalne narodne verzije pjesme: glavni lik je ili prostitutka ili zatvorenik. Sve verzije takođe pozivaju braću i sestre, odnosno roditelje i djecu, da izbjegnu istu sudbinu.

Najstarija objavljena verzija teksta je ona koju je štampao Robert Vinslou Gordon 1925. godine, u rubrici pod nazivom „Old Songs That Men Have Sung” (Stare pjesme koje su ljudi pjevali) u časopisu “Adventure”. Tekst te verzije počinje ovako: Postoji kuća u Nju Orleansu, zovu je „Izlazeće sunce”/ Bila je propast za mnoge jadne djevojke/ Veliki Bože, a i za mene samu.

Tu verziju je snimio Vudi Gatri 1941. godine, a nakon toga i Led Beli. Nina Simon se takođe oprobala u njenom izvođenju 1960. godine. Krajem 1961. godine, Bob Dilan je snimio pjesmu za svoj debitantski album, objavljen u martu 1962. godine. Na tom izdanju nije bilo navedeno ime autora pjesme.

I onda kreće zanimljiva priča… 18. maj 1964. Bilo je to tokom turneje grupe Animals sa Čakom Berijem. Prethodne večeri su svirali u Mančesteru. Osjetili su kako publika prihvata njihovu verziju pjesme „The House of the Rising Sun” i znali su da je moraju snimiti. Te noći su odlučili da uhvate najraniji voz za London. Vukući svu svoju opremu sa sobom, stigli su po mraku na stanicu Kings Kros. Podmitili su radnika željeznice da im pozajmi ručna kolica, natovarili opremu na njih i gurali ih kroz puste ulice u jutarnjim satima. Kad su stigli u De Lane Lea studio, spustili su opremu, namjestili je i bili spremni za rad oko 10.30 prije podne. Nalazili su se pod zemljom, u prostoru za koji su im kasnije rekli da je bio dio sobe za mapiranje koju je Vinston Čerčil koristio tokom Drugog svjetskog rata.

Ton-majstor nikada ranije nije snimao električnu muziku. Miki Most bio je producent na tom snimanju. Pustio je bend da radi svoj posao. Bilo je dovoljno samo jedno snimanje, a Miki je rekao: „Uđite i poslušajte ovo. To je hit.” Ton-majstor je dodao: „Imamo problem. Duga je, traje četiri i po minuta.” Miki je, odgovorio: „Ma, dođavola s tim. Sada smo u eri vinila!”

Animals su 1964. godine glavnog lika pretvorili u kockara. Vjerovatno su to učinili kako bi osigurali da pjesma dobije prostor u radio-programu. Grupa je pretvorila tradicionalnu narodnu pjesmu u međunarodni bluz-rok hit. Pošto se vremenom izgubio trag o njenom porijeklu, pjesma je smatrana dijelom javnog vlasništva. To je značilo da svako ko snimi jedinstven aranžman može da polaže pravo na unosne autorske honorare.

Izvođenje grupe Animals bilo je rezultat zajedničkog rada svih članova. Preuzeli su osnovnu progresiju akorda iz akustične obrade Boba Dilana, ali su izgradili potpuno novi zvuk zasnovan na električnim instrumentima. Gitarista Hilton Valentajn osmislio je kultni arpeđo u a-molu kojim pjesma počinje, dok je klavijaturista Alan Prajs nosio melodiju uz virtuozni solo na orguljama Vox Continental. Pjevač Erik Bardon je prepravio tekst (jer su znali da ne može da se emituje pjesma o prostitutki na BBC-ju), a basista Čas Čendler i bubnjar Džon Stil činili su čvrstu ritmičku osnovu pjesme.

Nekoliko nedjelja kasnije bili su u studiju za probe kada je ušao menadžer Majk Džeferi i rekao da je previše dugačko da na ploči piše „Tradicional – aranžman…” uz sva njihova imena. I dodao je da će se kasnije dogovoriti oko podjele novca. Prema riječima članova, etiketa na standardnoj singl-ploči (od 45 obrtaja u minuti) bila je premala da bi se na njoj ispisalo: „Trad. arr. Burdon, Chandler, Price, Steel, Valentine” Kao brzo rješenje, menadžment je predložio da se navede samo ime Alana Prajsa, uz neformalni usmeni dogovor da će se novac od honorara kasnije ravnopravno podijeliti.

„The House of the Rising Sun” je postao svjetski hit, a grupa Animals je prvi britanski bend koji je dospio na vrh američkih top-lista još od vremena Beatelsa. Ipak, nikada više nisu ni približno ponovili taj uspjeh, a do septembra 1966. godine bend se raspao.

Usmeni dogovor nije imao nikakvu pravnu težinu. Kao jedini potpisani aranžer, Prajs je dobijao 100% honorara od prodaje nosača zvuka i izvođenja jednog od najvećih hitova te decenije. Kako su čekovi počeli da stižu, Prajs je odbijao da podijeli novac, insistirajući na tome da je aranžman prvenstveno njegovo djelo. U maju 1965. godine, manje od godinu dana nakon što je pjesma dospjela na vrh top-lista, Prajs je naglo napustio bend, javno navodeći strah od letenja na međunarodnim turnejama. Čas Čendler  je odmah rekao: „Sigurno je dobio prvi ček od autorskih honorara.”

Bili su petorica momaka iz Njukasla, bili du ortaci. I već shvatili da ih svi redom potkradaju. Ali biti pokraden unutar same grupe, u njihovom krugu – to je bilo pomalo tužno. Ogorčenost koja je uslijedila pokvarila je odnose unutar grupe. Finansijska nejednakost i izgubljeno povjerenje učinili su dalji zajednički rad nemogućim. Preostali članovi originalne postave su se razišli i bend se potpuno raspao do 1966. godine. Decenijama nakon raspada, neisplaćeni honorari ostali su izvor duboke gorčine za ostale bivše članove, koji su smatrali da su prihod od svog najvećeg hita izgubili zbog jednostavne administrativne prečice.

Nakon što je napustio bend, Prajs je 1965. godine osnovao sastav „Alan Price Set”, a pojavio se i u filmu “Dont Look Back”. Ostvario je uspjeh singlovima „I Put a Spell on You”, „Hi-Lili, Hi-Lo”, „Simon Smith and the Amazing Dancing Bear” i „The House That Jack Built”. Kasnije je izgradio uspješnu solo karijeru, zaradivši nominaciju za Oskara za muziku u filmu “O Lucky Man!”

Pjesma je 1964. godine postala globalni hit broj jedan, ostvarivši milionske tiraže fizičkih izdanja, veliku zastupljenost na radio-stanicama, kao i kontinuirane prihode od striminga i licenciranja tokom proteklih šest decenija – pri čemu su svi ti prihodi pripali isključivo Prajsu. Kažu, oko 4 miliona dolara.

Legenda tvrdi da je Bob Dilan ušao u eru elektronske muzike upravo zbog verzije te pjesme koju je izvela grupa The Animals.

Bonus video