Balard je pisac “apokaliptične budućnosti” poput Vilijama Barouza, Tomasa Pinčona ili Majkla Murkoka.
Rođen je 1930. godine u Šangaju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je neko vrijeme interniran u japanskom vojnom logoru. Lično iskustvo zatočenika i preživljavanja u tako surovoj sredini pretočio je u svoj možda najpoznatiji roman Carstvo sunca (1984), po kojem je Stiven Spilberg snimio film. Vratio se u Englesku 1946. godine i započeo studije medicine u Kembridžu. Paralelno, počeo je da piše svoje prvenaučnofantastične priče o svijetu bliske budućnosti koji je totalno uništen moćnim razvojem tehnologije.
Rani romani Vetar niotkuda, Suša i Potopljeni svijet pokazali su da je riječ o vanserijskom stilisti kojikombinuje hladni antiutopijski svijet tehnologije, dekirikovske ambijente i bizarnu erotiku.
U ranoj zbirci eseja Mitovi bliske budućnosti Balard je zapisao da je bilo koja moderna književnost u suštini naučna fantastika.
Roman Sudar (1973) predstavlja neku vrstu preteče pokreta sajberpank. Po njemu je, u režiji Dejvida Kronenberga, snimljen film koji je izazvao mnogo polemike, budući da prikazuje zabranjeni seks ljudi i mašina, u ovom slučaju automobila.
Zbirka kratkih priča Izložba grozote je putovanje kroz pustoš urbane planete, od napuštenih aerodroma i otpada, preko bolnica za umobolne i auto-puteva, do tajanstvenih industrijskih fabričkih hala. Kaopravi vizionar tehno-svijeta, Balard je nezaobilazna stanica za svakog istraživača tamne sajberpank budućnosti.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.