Policija je odradila svoj posao, osumnjičeni je uhapšen, određen mu je pritvor, a u školi je suspendovan. Na papiru sve funkcioniše. Ali u stvarnosti, ovo je mnogo ozbiljniji alarm nego što želimo priznati.
Škola nije samo radno mjesto, ona je i prostor povjerenja. Roditelji tamo ostavljaju svoju djecu uvjereni da su bezbjedna, da su okružena odgovornim odraslim ljudima. Ali kada se ispostavi da je osoba zaposlena u toj istoj školi dovedena u vezu s narkoticima, kada se kod školskog domara pronađe droga, pitanje više nije pojedinačna krivica. Pitanje je da li uopšte postoji bilo kakav preventivni nadzor?
U posljednjih nekoliko mjeseci svjedočili smo i drugim slučajevima u kojima su osobe zaposlene u obrazovnom sistemu ili angažovane u radu s djecom hapšene zbog najtežih krivičnih djela poput pedofilije.
Naravno da je svako nevin dok se krivica ne dokaže. Ali javnost ima pravo da pita postoje li redovne provjere zaposlenih u obrazovnim ustanovama?
Ili nažalost reagujemo tek kada policija pokuca na vrata?
Ako je droga pronađena kod osobe koja svakodnevno boravi u školskom prostoru, to znači da je potencijalna opasnost postojala i prije hapšenja.
Djeca danas odrastaju u vremenu kada su narkotici dostupniji nego ikada. Ako želimo da ih zaštitimo, onda institucije moraju biti primjer nulte tolerancije, ali i aktivne kontrole.
Policija je reagovala. To je dobro. Ali društvo bi trebalo reagovati prije policije. Kada je riječ o djeci, preventivno djelovanje ne bi trebalo biti opcija, već obaveza.
Ovdje nije samo pitanje kako je jedan domar završio u policijskoj akciji. Pravo pitanje je da li ćemo iz ovog slučaja nešto naučiti ili ćemo čekati neki novi slučaj. Kao i uvijek.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.