Dan mi prođe nekako, noć nikako, sve se nadam doći će moj sin, doći će majki svojoj ovako priča neutješna Mirjana Milenković Stevanović, majka Nemanje Stevanovića (21) iz Malog Orašja kod Smedereva, koji je pre tačno ti mjeseca brutalno ubijen u masakru koji je počinio osumnjičeni Uroš Blažić.
Uroš Blažić je u svom krvavom piru 4. maja ubio devet mladih ljudi, dok je njih 13 ranio, nakon čega je pobjegao, oteo taksi u kojem je bila putnica i do ujutru se skrivao kod svog ujaka, nadomak Kragujevca.
“Iz bolnice smo izašli kao roditelji koji su izgubili dijete”
– Nema lijeka, nema utjehe i nema nade da vrijeme liječi ovu ranu. Moj Nemanja je pogođen sa šest metaka, bio je živ skoro dva sata, pričao je sa ocem i sa mnom, a onda smo u toj čekaonici u smederevskoj bolnici, gdje je sekund bio kao godina izašli ujutru kao roditelji koji su izgubili dijete – kaže neutješna.
Pita se zbog čega bi neko ubio djecu.
– Svaki dan se pitam zašto je neko bez razloga pobio našu djecu. Ne mogu da shvatim da neko u 21. vijeku može da vam ubije dijete bez ikakvog razloga. Ta djeca su se samo veselila, pa pozvala su ga čak i da im se pridruži. Kako neko može da vam oduzme dijete, a da nema povoda, onog zašto, zbog čega?
“Dan mi prođe nekako, noć nikako”
Mirjana od 4. maja više ne radi jer ne može, kako kaže čak ni da diše.
– Svakodnevno sam na lijekovima kako bih uspjela da funkcionišem. Dan mi prođe nekako, noć nikako. Sve se nadam doći će moj sin, doći će majki svojoj. Stalno sam na groblju, samo mi je to ostalo, kao i ostalim porodicama ubijenih. Nemamo mi više život, satima sjedimo, nemamo šta ni da pitamo jedni druge. Kako da ih pitam kako su, kad znam da se raspadaju, ista nam je sudbina – priča Mirjana.
Neutješna majka objasnila je kako je izgledao trenutak kada je saznala da joj je dijete ranjeno i da se dogodio masakr.
– Suprug i ja smo posljednji saznali za tragediju, pozvala me je majka Nemanjine djevojke i rekla: “Miro, dođi brzo u Ravni gaj, pobi nam djecu”. Kad smo došli kod spomenika, krici, jauci. Djeca su ležala krvava jedna preko drugih. Horor – priča Mirjana.
Ona kaže kako su Nemanju videli ranjenog, bio je u svesnom stanju, kada ga je Hitna pomoć odvezla u Smederevo. Sa druge strane, roditelji su tražili i kćerku Teodoru, koja je bila nedostupna, ali im se ubrzo javila. Otišli su po nju i zajedno u bolnicu u Smederevu.
Ubica je u Nemanju ispalio šest metaka i rane u prvom trenutku nisu bile opasne po život. Nemanja je nekoliko sati kasnije preminuo od izlivanja krvi na nozi.
– Sve se u trenutku srušilo, moje dijete je tog dana došlo s posla, sa dva prijatelja je otišao prvo da sređuje i kosi kod trešnje, vratio se da se istušira i pošao na proslavu, jer je ubijeni Marko postao ujak – kaže ona i dodaje da nije znala da će to biti posljednji put da ga vidi.
– Vjerujte, za nas više nema riječi utjehe, pobio nam je djecu koju više ne možemo da vratimo.
Blažić je krvavi pir započeo u selu Malo Orašje koje pripada smederevskoj opštini. Tamo se oko 23 časa nalazila grupa mladih koji su sedeli oko logorske vatre na pikniku. On je, kako se sumnja, iz automatske puške i pištolja ubio Marka M. (18), Aleksandra M. (18), N.M. (15), Lazara M. (20), Nemanju S. (21) i Petra M. (20) koji je kasnije podlegao povredama, prenosi Kurir.
Blažić je nakon pucnjave u Malom Orašju seo u automobil i krenuo u selu Dubona koje se nalazi desetak kilometra južno od Orašja. Tamo je ubio policajca Milana (22), njegovu sestru Kristinu P. (19) i njihovog prijatelja Dalibora T. (25).
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu