Srpski predstavnici smatraju da svojim presudama Haški tribunal nije doprineo promicanju povjerenja i pomirenja među narodima.
Nacionalna netrpeljivost više je nego primjetna, što se vidi i po reakcijama političara, ali i njihovim govorima na nedavno održanoj sjednici Savjeta bezbjednosti UN. Srbi se bune što za stradanje srpskog naroda niko nije osuđen, dok Bošnjaci i Hrvati likuju zbog kazne izrečene Ratku Mladiću. Hrvatska optužuje Srbiju za nesaradnju s Haškim tribunalom, a premijerka Srbije Ana Brnabić, kao i većina srpskih predstavnika, zamjera Haškom tribunalu što je zemlje i narode u regionu udaljio od pomirenja s obzirom da, kako je rekla, za srpske žrtve skoro niko nije odgovarao.
Raste netrpeljivost
Kaže i da ima utisak da je Haški tribunal danas, 26 godina nakon sukoba, još više udaljio vjerske zajednice i narode u regionu.
– Imamo goru netrpeljivost nego što smo imali prije 26 godina i tome Hag doprinosi – kazala je Brnabićeva.
Navela je da su joj ljudi iz tog suda kazali da on i nije oformljen da bi doprineo regionalnom pomirenju i dodala da se ne slaže s tim.
– S tim se ne slažem, jer da je svako ko je pogođen ratovima osjetio pravdu, da smo vidjeli da su odgovarali svi koji su počinili zločine, to bi indirektno, ako ne direktno, doprinelo pomirenju – iznosi Brnabićeva.
Istakla je da treba svi da se zapitamo ko je za to kriv, da li samo države Zapadnog Balkana ili “nam je neko pomogao, između ostalih i sud u Hagu”.
Manipulacija
Na to pitanje odgovara stručnjak za međunarodne odnose Miloš Šolaja, koji za Srpskainfo kaže da je Haški tribunal bio podložan političkom uticaju, te da kao takav nije mogao da doprinese pomirenju.
– Haški tribunal nije bio nezavisan i on je jednostavno bio podložan raznim političkim uticajima i političkoj svrstanosti, što je onemogućilo da se narodi na Balkanu razumiju – kazao je Šolaja.
Ljudska prava čak i u ratnim uslovima moraju biti poštovana, dodaje on, i kaže da je to bila namjera formiranja Haškog tribunala za zločine na prostoru bivše Jugoslavije.
– Međutim, već od samog osnivanja Haškog tribunala jasno je da je Savjet bezbjednosti UN, tijesnom većinom, iako uz konsenzus velikih sila, osnovao taj sud. Umjesto da zastupaju svjetske interese i vrijednosti, počela je manipulacija tako da smo došli do toga da je Haški sud prvo postao podložan jednoj velikoj birokratizaciji, da su neke odluke naglo mijenjane. Tako da je tu bilo mnogo političkih uticaja i lobiranja. Već zbog toga je teško bilo očekivati da bi oni mogli da dovedu do pomirenja naroda na Balkanu – navodi Šolaja.
Haški tribunal, dodaje on, postoji po principu „kadija ti sudi, kadija te tuži“, sve na jednom mjestu.
– Oni donose propise, oni ih primjenjuju. Uspostavljanje različitosti i diskriminacija doveli su ne do toga da se razvije osjećanje pravde, nego da te presude posluže kao korijen novih sukoba – ocjenjuje Šolaja.
Sporost
Sociolog i univerzitetski profesor iz Mostara, Slavo Kukić, kaže za Srpskainfo da Haški tribunal svakako treba da ponese dio odgovornosti za stanje u kojem se nalaze zemlje Zapadnog Balkana, ali ne zbog toga što je presudio 1.000 godina Srbima, a svima drugima manje, nego zbog sporosti procedura.
– Haški tribunal je radio po potpuno drugom principu u odnosu na sud u Nirnbergu 1945. godine. To znači da se nije opredijelio da odgovornima za sve ono što se događalo na prostoru bivše Jugoslavije presudi po principu hitno, kako bi poslao poruku, pa je na taj način čitava stvar razvodnjavana – objašnjava Kukić.
On misli da ne treba tražiti u Haškom tribunalu glavnog krivca za društvenu regresiju koju danas imamo ovdje, nego ga treba tražiti u promjeni strategije i politike međunarodnih centara moći, glavnih potpisnika Dejtonskog sporazuma i onih koji su preuzeli obavezu za normalizovanje stanja na ovim prostorima.
– Nakon 2005. godine su ti centri moći, prije svega Vašington, svoju pažnju sa BiH usmjerili na druge svjetske destinacije i na taj način širom otvorili vrata snagama društvene regresije, onima koji su tu priliku vidjeli kao bogom danu da se ratni ciljevi sada ponovo pokušaju realizovati u mirnodopskim uslovima – kaže Kukić.
Nove generacije
Dodaje da zahvaljujući tome mi danas imamo stanje koje je rogobatnije nego 2000. godine.
– Zahvaljujući tome mi danas nemamo nijednog prepoznatljivog signala društvene, pojedinačne, kolektivne katarze. Prema tome, da, dio te odgovornosti leži na sudu u Hagu, ne zbog toga što mnogi smatraju da nije bilo pravde za jedan narod, nego zbog sporosti presuda koje su donošene. Uostalom, jednom od glavnih aktera te društvene havarije se presudi tek 26 godina nakon rata; to je prosto vrijeme u kojem niču potpuno nove generacije u kojem se te nove generacije mogu napajati tim „vrijednostima“ koje su proizvele – kaže Kukić.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je sud Ujedinjenih nacija koji se bavi zločinima počinjenim u sukobima na Balkanu tokom devedesetih godina 20. vijeka. Optužnice MKSJ bave se zločinima počinjenim u razdoblju od 1991. do 2001. nad pripadnicima raznih etničkih grupa u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, na Kosovu i u bivšoj Jugoslaviji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu