Sudbine

"Kada novcem mjerite vrijednost života" Roditelji tvrde da bolnica u Turskoj nije htjela da im preda tijelo preminulog Davida

Vjerovali smo da će uspjeti, da ćemo se zajedno izboriti, da svaka bolest može biti pobijeđena, ako ima dovoljno ljubavi, snage i ako su najbolji ljekari uz njega. Nažalost, sve je imao, osim ljekara, a dali smo sve od sebe da mu i to obezbijedimo. Kada dođete do toga da novcem mjerite vrijednost nečijeg života, od toga teže i mučnije situacije nema.

David Petrović
FOTO: TV CENTAR/YOUTUBE/SCREENSHOT

Ovo su riječi koje je izgovorio Danijel Petrović, otac malog Davida koji je preminuo poslije teške i duge bitke protiv opakog protivnika.

Bol porodice Petrović, sa svakim novim danom se produbljuje. Naime, roditelji usljed svega oko liječenja nisu imali dovoljno novca da sahrane Davida koji je preminuo 10. decembra. Bolnica od njih potražuje još para, tvrdeći kako troškovi terapije i bolnički dani, nisu plaćeni. Kako priča neutješni otac, iz medicinske ustanove su zbog toga namjeravali da zadrže tijelo mališana sve dok se dug ne isplati.

Pročitajte još

Ostalo je da se uplati 39.000 evra, suma koja je potrebna da bi tijelo preminulog djeteta bilo vraćeno roditeljima.

– Ne znam kako su u Vladi Srbije saznali za naš slučaj, ali pomogli su. Rečeno mi je u Fondaciji “Budi human”, preko koje smo sakupljali novac, da se čak i predsjednik Aleksandar Vučić angažovao i uključila se naša ambasada u Turskoj. Zajedničkim naporima uspjeli su da dogovore sa bolnicom da odobre preuzimanje tijela, tako da David stiže sa majkom, sestrom i djedom, privatnim avionom, a u petak će biti sahranjen – priča Danijel.

Ambasada “češlja” sve račune koje je izdala bolnica

Bolnici u Turskoj za Davidovo liječenje do sada je uplaćeno 150.000 evra, ali ljekari tvrde da postoji dodatni dug, dok ih naša ambasada drži „pod lupom“ jer postoji sumnja da je bolesno dijete bilo žrtva prevare.

– U Fondaciji na njegovom računu ima 22.900 evra tako da nedostaje još 16.100. Taj novac pripremili smo da šaljemo, pa kad sakupimo ostatak da onda dobiju sve. Međutim, iz naše ambasade su rekli da ne šaljemo ništa, jer postoji sumnja da taj dug nije realan. Kada su tražili da odobre preuzimanje Davidovog tijela, iz ambasade Srbije su tražili kompletnu dokumentaciju i sve račune, ali im to nisu dali. Bilo je nerealnih troškova koje ne znamo da objasnimo, kao i lijekova za koje niko ne zna zašto su mu davali, a samo jedan, koji je navodno stigao iz Amerike, koštao je čitavih 40.000 dolara. Za taj lijek su garantovali da će mu pomoći, a njemu je poslije bilo mnogo gore stanje – u očaju priča neutešni otac za Nova S

Sestra je trebalo da mu bude donor

– Davidova sestra, naša petogodišnja kćerka, trebalo je da mu donira koštanu srž. Iz bolnice su tražili da ona mjesec dana provede u hotelu koji će dnevno koštati 50 evra, gdje će imati tri obroka. Kada smo je doveli, smjestili su je u neko sobu u okviru bolnice, bez ijednog obroka, a dan je koštao 120 evra. Morali smo da kupujemo hranu iz preskupih bolničkih restorana, jer nisu dozvoljavali da izlazimo. Za mjesec dana su joj jednom izvadili krv i ništa više. Mogla je doći u Tursku kad David bude spreman za transplantaciju, a ne da sjedi u toj sobi toliko dugo, a da oni samo kucaju račune. Naš sin, nažalost, transplantaciju nije dočekao, a iz ambasade kažu da ako ne dobiju dokaze za troškove liječenja, tužiće bolnicu – priča Danijel.

David je već prošao kroz dvije transplantacije u Beogradu na Institutu za majku i dijete „Dr Vukan Čupić“, ali one nažalost nisu pomogle. Ljekari su odbili da potpišu zahtjev roditelja za liječenje o trošku države, koji bi sa odgovarajućim dokumentima odobrio Republički fond za zdravstveno osiguranje.

– Od momenta dijagnoze, dvije godine proveli smo u Beogradu. David se liječio na Institutu, nakon što mu je dijagnostikovano teško oboljenje (mijelodisplazni sindrom sa monozomijom hromozoma 7) i bila mu je neophodna transplantacija. Mlađa sestra tada mu je donirala koštanu srž, ali njemu je poslije toga bilo sve lošije i nakon 20 dana dobio je novu dijagnozu – težak oblik akutne leukemije. Jedan doktor iz Beograda rekao mi je da u Srbiji neće moći da ga izliječe, ali doktorka Dragana Vujić, sa Instituta, insistirala je da ostane ovdje da se liječi. Uradili su mu i drugu transplantaciju, majka je bila donor i ništa nisu postigli. Dr Vujić nije htjela da potpiše papire sa kojima bismo dobili novac za liječenje u inostranstvu, a Davidu su dali mjesec dana života i otpusnu listu. Nijedna bolnica u svijetu nije prihvatila da ga liječi zbog njenog izvještaja. Samo nam je bolnica u Turskoj otvorila vrata, a evo kako se to završilo – priča tata Danijel.

Do bolnice u Turskoj došli su preko „posrednika“, Marije Velikovski. Kako otac priča ona im je rekla da za 50.000 evra može da garantuje liječenje u turskoj bolnici, a da će sve koštati dodatno još 100.000.

– Kada je David umro i kada su odbili da nam daju da preuzmemo tijelo, pitali smo je zašto sad ne garantuje za 22.900 evra, koliko smo imali na računu, da nam vrate tijelo deteta, a da ćemo ostatak poslati. Ako je mogla za 50.000 da obezbijedi lečenje, zašto je ovo bio problem. Ostala je nijema, nismo dobili odgovor – revoltirano priča Danijel.

Porodica Petrović borila se sa najtežim protivnikom, leukemijom, koja je napala njihovo dijete i sada kada su ostali bez njega, predstoji im nova borba.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu