Politička scena Republike Srpske je potpuno degradirana i sve više počinje da liči na udruženje primitivaca, a ako se na sve to doda potpuna dezorijentisanost političara, odnosno njihova orijentisanost na isključivo lične interese, upotpunjuje se sumorna slika koju gledamo gotovo svakodnevno.
Poteklih dana Banjaluka je bila obojena zvukovima tradicionalnih i modernih melodija, ali i predstavama, aplauzima, trenucima sreće i bezbrižnosti. I to je samo uvod u niz kulturno-zabavnih aktivnosti koje su najavljene za ovo ljeto.
Na druženju više od hiljadu mladih Dobojlija, članova SNSD, predsjednik ove stranke Milorad Dodik je poručio da u svojoj organizaciji SNSD najviše računa vodi o mladima, njihovoj organizaciji i aktivnostima, te im daje nadu da mogu riješiti mnoga pitanja.
Odlazeći visoki predstavnik Valentin Incko šokirao se kada je svojim očima vidio murale posvećene Ratku Mladiću u Foči i još par gradova BiH. Incko je ostao zatečen, kao da je juče došao u Bosnu i Hercegovinu, pa se iščuđava nečemu što je gledao 12 godina, koliko je proveo u ovoj zemlji.
Ako neko misli kako političari iz Republike Srpske i Federacije BiH oko ničega ne mogu postići dogovor, grdno se varaju.
Bilo je dovoljno vidjeti samo broj takozvanih političkih lidera s kojima Amerikanci i Evropljani misle da mijenjaju BiH na bolje, pa da vam se sve smuči.
Dok slušamo vladajuće kako se hvale da su institucije i budžet stabilni, istovremeno nas strani investitori zaobilaze u širokom luku.
Srspka demokratska stranka je fenomen, jer opstaje decenijama, izjavio je nedavno Rado Savić, nepobjedivi načelnik opštine Lopare, zamjenik predsednika SDS i jedan od veterana ove stranke.
Sjednica Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, koja je održana povodom imenovanja Kristijana Šmita na mjesto visokog predstavnika u BiH, a čiji mandat počinje 1. avgusta, ogolila je mnoge stvari, koje su, nakon predstave koja je priređena za javnost, postale mnogo jasnije.
Oni, kao, hoće da se otcjepljuju, a mi im, kao, ne damo.
Ženke moljca u mulju Tise čekaju na strast tri godine, da zaplešu s mužjacima nekoliko minuta, pare se, polože jaja i zajedno okončaju svoj put.
Silazi čovjek, pješice, niz Manjaču. Malo, onako, planinari, ili se vraća iz lova, ili je pošao u grad, pa zakasnio na bus. Vrag će ga znati šta ga je spopalo da pješači!
Čim je pandemija korone malo popustila, eksplodirali su dobro znani problemi koji nas godinama urušavaju. Sve manje je novorođene djece, manje prvačića, muči nas manjak posla, male plate i na koncu, ili na početku svega, iseljavanje građana u inostranstvo.
Svi znamo ko je Bisera Turković i svi smo očekivali da radi baš ovako kako radi.
Uzimanje mita, trgovina drogom, oružane pljačke, premlaćivanje uhapšenih, progoni građana i najnovije, potezanje pištolja na poznatog košarkaša, jer se odbio fotografisati, sve su to sabrana djela policijskih službenika u Republici Srpskoj.
Upisni rok koji je ostao iza banjalučkih škola suočio ih je sa starim/novim okolnostima.
Dok se narodni poslanici dogovore čija je verzija Nacrta zakona o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezu na imovinu bolja, tajkuni se nakraše, a narodu ni iz džepa ni u džep.
''Na mladima svijet ostaje'' je čuvena izreka koju starije generacije iz ovog ili onog razloga svakodnevno ponavljaju.
Kada su na ovim prostorima u javnu upravu počeli da uvode računare, pojavila se šala da svijet uvodi kompjutere da bi smanjio ljudsku snagu, a samo kod nas je počeo da raste broj radnika. Jer, računar treba neko da opslužuje.
Nekoliko miliona maraka, novca građana Srpske, čuči na računima pet elektrodistribucija, jer niko iz ovih preduzeća nije računao na vrijeme da ljudima koji su preplatili račune za struju, te pare treba i vratiti.
