Devet je punih decenija od rođenja istinskog barda! Djelo i primjer Duška Trifunovića (Sijekovac, 13. septembar 1933. - Sremski Karlovci, 28. januar 2006.) žive na teritoriji koja umije tako brzo da zaboravi.
Samo je Kristijan Šmit juče sebi dao za pravo da priča o Srbima, Republici Srpskoj, njenoj vlasti i opoziciji.
Čak četiri petine hrvatske inflacije uzrokovao je rast profitnih marži, tvrdi predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.
Kristijan Šmit, koga institucije u Republici Srpskoj ne priznaju za visokog predstavnika, a političari iz vlasti nazivaju njemačkim turistom, sve više se ponaša i djeluje kao neko ko je zaista spletom (ne)srećnih okolnosti zalutao u BiH.
Niko tako transparentno građanima nije pokazao kako se netransparetno troši njihov novac i kako se guraju u dužničko ropstvo kao aktuelna Vlada Republike Srpske.
Prije bezmalo dvije godine imao sam čast da provedem sa Svetislavom Pešićem desetak sati u komadu, sasvim dovoljno da se uvjerim koliko ima znanja i mudrosti u sijedoj glavi koja i dalje radi kao „Doxa“.
Državna sekretarka Milena Popović je ponovo obradovala svoje pratioce i fanove na Instagramu.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je mladima da ne idu u inostranstvo, jer se ovdje mnogo bolje živi. Između ostalog, kaže, voze se i bolji automobili.
Samo je u jednom gradu na ovom svijetu mogao da živi i umre Marijan Beneš. Simbol bivše države i njenog raspada. Šampion i vitez koji je umjesto pesnica imao pegle i njima pisao pjesme, svirao violinu, klavir i flautu. Obožavan, pa ubijen u pojam, izdan, prevaren i ostao sam ko srušen avion.
Kamo puste sreće da je Boračka organizacija Republike Srpske pozvala desetine hiljada svojih članova na proteste zbog katastrofalnog položaja u kojem se nalaze, zbog mizernih boračkih primanja, zbog nesrećnika koji su Srpsku stvarali u rovovima, a danas nemaju ni za lijekove.
Ekscentrici su posebna vrsta ljudi koja želi neprekidno da bude u centru pažnje, svojim ponašanjem ili izjavama.
Koliko nas tačno živi u Republici Srpskoj, to ne znamo, ali bar sa sigurnošću možemo reći koliko smo budućih građana izgubili.
„Pretučen Bošnjak ispred džamije u Republici Srpskoj“, „napadnuta Srpkinja na Ozrenu u FBiH“, „vandali oštetili džamiju u Bijeljini“, „oštećena četiri nadgrobna spomenika na pravoslavnom groblju u Sarajevu“....
Građane Republike Srpske i Federacije BiH već godinama ubijaju korupcija, bijeda i siromaštvo.
Dan uoči obilježavanja godišnjice ustaškog masakra nad Srbima iz bihaćkog kraja, mjesto strašnog stradanja za 12.000 nevino pobijenih nesrećnika, Garavice, bilo je zatrpano smećem i obraslo u korov.
Šta treba da se dogodi pa da iz masakra u beogradskoj školi i pokušaja ubistva nastavnika u Lukavcu izvučemo pouku?
To nije samo sjeveroistočna padina Topčiderskog brda, nikako običan koktel geografije, flore i istorije. U pitanju je strasna tapiserija jednog djetinjstva, još uvijek opšivena zlatnim nitima sjećanja.
Čiji je Stefan Tvrtko I Kotromanić? Na to pitanje danas u Bosni i Hercegovini teže je dobiti odgovor nego na to da li postoje vanzemaljci, ima li života poslije smrti ili ko je prvi počeo rat u bivšoj Jugoslaviji.
Nisam adekvatno zastupljen u Domu naroda i u Predsjedništvu BiH, jer mi se niko od tamošnjih političara ne sviđa, pa idem u Evropski sud za ljudska prava po presudu.
Povećani geopolitički interes za Afrikom usljed zabrinjavajućih ratnih dešavanja u Ukrajini i velike potražnje za prirodnim energentima nafte i gasa, usljed globalne borbe protiv terorizma i okretanja evropske agende prema Africi, ali i usljed sve izraženije konkurencije Zapada, Kine, Rusije, Turske, usporio je pomjeranja globalne ekonomske moći prema Aziji otvarajući pitanja može li Afrika, bogata ogromnim prirodnim resursima i brojnom populacijom mladog radno sposobnog stanovništva, igrati značajniju ulogu na svjetskoj geopolitičkoj pozornici ili će i dalje ostati mali globalni igrač.