Ako su iskrene namjere, onda su i dobri rezultati neizbježni. To pokazuju i primjeri nekoliko malih opština u Republici Srpskoj kojima je bio cilj da obezbijede uslove za koliko-toliko normalan život svojih građana.
Posjeta predsjednika Rusije Vladimira Putina Srbiji prethodnih nekoliko dana neopravdano zaokuplja pažnju javnosti. Zašto? Prvo, bilateralni susreti ove vrste uobičajena su pojava. Drugo, nacionalne države više nisu osnovni subjekti međunarodnih odnosa.
Republika Srpska konačno ima registar pedofila, i to ne od juče. Ima već tri mjeseca otkako je uspostavljen spisak osuđenih za seksusalno nasilje na djecom.
Prvi put su nas ubijali devedesetih godina, kada su NATO avioni samo na BiH ispalili četiri tone municije sa osiromašenim uranijumom.
Zalaganje za tzv. „usklađivanje visokog obrazovanja sa tržištem rada“ predstavlja centralno mjesto svakog ekonomskog i političkog narativa danas. Međutim, nije posve izvjesno da zagovornici te ideje razumiju ono o čemu govore.
Da političarima nije bitno mišljenje građana koji ih biraju na funkcije i omogućuju im basnoslovno bogaćenje dok oni istovremeno siromaše, odavno već nije vijest u ovoj zemlji. Ono što se jedino mijenja jeste da se njihova bahatost iz godine u godinu povećava.
Da li će ljudska vrsta u dalekoj budućnosti doći u situaciju da nam, recimo, zakržljaju neki prsti na rukama, jer ćemo koristiti samo one koji nam trebaju za rad na telefonu ili tabletu?
Dok jedni ljetuju na Baliju i Sejšelima, drugi se hrane na kontejnerima.
Ako bih izdvajala neke od apsurdnih pravila i zakona, onda bi to sigurno bio taj koji jednoj osobi dozvoljava da bude direktor javnog preduzeća, poslanik u nekom parlamentu i član neke od silnih komisija koje imamo.
Imati neprijavljenog radnika se svakako isplati. To potvrđuju podaci sa terena: u devet mjeseci Inspektorat je u kontrolama otkrio 402 neprijavljena radnika, a kazne koje su dobili poslodavci iznose tek 403.000 KM. Dakle, oko 1.000 maraka po radniku platiš kaznu, a do tada lijepo nisi plaćao poreze i doprinose, te razliku uzmeš sebi.
Poslije 9. januara 2019. i najveći liberal u Republici Srpskoj, pacifista, ili čovjek koga baš briga za sve što se dešava, ima sve predispozicije da postane okorjeli nacionalista, mrzitelj BiH.
Muž, očigledno dobro podnapit, a bijesan što njegova žena na slavi igra i veseli se, uhvatio ju je za kosu i divljački udarao njenom glavom o sto, kao da hoće da joj smrska lobanju. Prijatelji, rođaci i kumovi su nastavili da igraju kolce i – tu se film prekida.
Šta god da uradi SDS po pitanju koalicije sa SNSD – pogriješiće.
Teoretski, planovi političara za zaustavljanje masovnog odlaska mladih iz Republike Srpske više nego lijepo zvuče…
Ako jednog dana dođe do raspada BiH, glavni krivci za to neće biti ni Milorad Dodik ni navodne velikosrpske zavjere.
Prije godinu dana saznali smo da Zeleni most, jedan od najprometnijih, nije bezbjedan za automobile i da se svakog trenutka mogao srušiti pod nama. Most je zatvoren, a u gradu je nastala saobraćajna katastrofa. Godina je prošla, most još nije ni srušen, a gradnja novog tek je na papiru. Navodno, biće do kraja godine.
Ako „prođu“ izmjene i dopune Zakona u štrajku, koje predlaže Vlada RS, u većini djelatnosti, u kojoj je zaposlena većina koliko-toliko organizovanih radnika, štrajk će biti moguć samo, ako ga podrži – poslodavac.