Biznis

LJEKAR, PEKAR, APOTEKAR Dok jedni dižu cijene usluga, drugi se pitaju da li je zanat skuplji od znanja

Nezahvalno je porediti rad, trud i umijeće kada su u pitanju potpuno različite vrste poslova, ali se to neminovno dešava, pa nimalo ne čudi što su ljudi često kivni na činjenicu da jedna vrsta zanimanja zarađuje znatno više od neke druge, pogotovo kada se radi o veoma različitom stepenu obrazovanja.

LJEKAR, PEKAR, APOTEKAR Dok jedni dižu cijene usluga, drugi se pitaju da li je zanat skuplji od znanja
FOTO: SHUTTERSTOCK / RINGIER

Osjećaj nepravde zbog toga zato što je neko ko je godine i godine uložio u školovanje manje plaćen od drugih s vremena na vrijeme provlači se i kroz rasprave na društvenim mrežama. To kulminira pogotovo u ovom periodu, kada inflacija uzima maha i mnogi proizvodi i usluge poskupljuju.

– Interesuje me zašto su cene majstorskih radova otišle gore, a cijene drugih usluga (držanje časova) ne – primijetila je i pitala jedna od naših sugrađanki u novosadskoj Fejsbuk grupi “Izvinite, ja samo da pitam”.

Najveći broj onih koji su komentarisali smatraju da je majstora danas malo, pogotovo dobrih, te da samim tim što su deficitarni mogu svoje usluge da naplaćuju koliko god žele.

– Ponuda – potražnja, majstora nažalost nema, nastavnika koliko hoćeš. Niti je svaki majstor dobar majstor, isto tako ne prenosi znanje svaki nastavnik isto. Ko je u svom poslu dobar, uvijek će imati posla. Zato ako tvoj đak popravi ocjene, napreduje, imaćeš posla i kad podigneš cijenu. Treba cijeniti i poštovati svačiji rad, bilo da je na snagu ili na umno, nikako podcjenjivati – smatra jedna Novosađanka.

Javili su se i nastavnici koji smatraju da i oni treba da podignu cijene privatnih časova.

– Ja ću podići cijenu časa. Frizer me isfenira za 30 minuta i naplati 550 (oko 5 evra) dinara. Dakle, njegov sat najprostije operacije je 1.100 dinara. Ne može onda čas biti 1.200 dinara (sat vremena), može samo više. Kome je puno, ne mora. Do sada sam naplaćivala sat vremena 10 evra, sad ću povećati cijenu od jeseni. Ko neće, ne mora – uvjerena je ova nastavnica.

Nekolicina je istakla i činjenicu da više vredi čas iskusnijeg profesora nego studenta, ali ispostavilo se da ne mora ni to da bude pravilo i da su časovi nekih studenata bili delotvorniji.

– Jer smo otisli do đavola. Imati fakultet u današnje vrijeme u ovoj državi je ništa. Niko ne cijeni znanje, kulturu i obrazovanje. Samo fizička snaga se plaća. Umna je nažalost postala bezvrijedna – rezigniran je jedan od komentatora.

Stavovi po ovom pitanju su zaista različiti, što se može zaključiti iz gomile dijametralno suprotnih mišljenja.

Pročitajte još

– Zašto mislite da ste ako dajete časove bolji od nekog majstora? Njegov posao nije lak. I to treba znati. I uraditi i sve. Samo je problem što u Srbiji ljudi s fakultetom misle da su viša klasa, da su oni iznad drugih, da je njihov čas sveto znanje. Posao majstora je prvo fizički mnogo teži, drugo i tu treba znanje, i zato i treba naplatiti. I on kući ima djecu i porodicu. Oni rade od 7 do 17, pa poslije i privatno. Treba to izdržati. Oni su nečiji očevi, muževi, sinovi – “brani” cijene majstora jedna članica grupe.

Poneko se osvrnuo i na činjenicu da majstori mogu da se “vade” na poskupljenje materijala, dok nastavnicima to ne može da bude izgovor, međutim, neko je istakao da je dizanje cijene bilo kojih usluga opravdano i samim tim što su sve životne potrepštine poskupile.

– Zubarka mi naplati plombu 2.000 ili 3.000 dinara (oko 17 – 25 evra), manikirka isto 2.000 dinara… Ne ide. Pregled kod ginekologa 3.000 dinara, dok su trepavice isto toliko – naglašeno je u jednom komentaru.

Primetno je i da pojedine struke, pogotovo one koje se duže obrazuju, i kada se usude, veoma bojažljivo podižu cijene.

– Bez uređaja ne možemo da živimo, a bez znanja možemo (nažalost). Odavno sam shvatila da je učenje jezika većini luksuz, dodatna aktivnost. I mislim da je nama nastavnicima ponekad glupo da podignemo cijenu, ne znam zašto je to tako. Plus, takav smo narod, da nam je bitnije da izgledamo lepo, da imamo frizuru, nokte i da smo lijepo obučeni, nego da se edukujemo. Svako daje novac za ono što mu je prioritetno – smatra nastavnica iz grupe.

Kako će se ko prilagoditi datoj situaciji, ostaje da se vidi, a za šta su prije ljudi spremni da bez mnogo razmišljanja daju svoj novac više su nego jasni, no, naši sugrađani i to objašnjavaju, npr. hitnost kada se neki uređaj pokvari ili nemogućnost i strah da sami pokušamo da popravimo.

– Tržište rada nije fer i to je prosto tako. Dok je moju struku korona dovela do bankrota, neki drugi su zarađivali kao nikada prije. Ne vrijedi kukati, moramo se prilagođavati – zaključila je jedna osoba, a prenosi mojnovisad.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu