Magazin

SVE VRIJEME POGREŠNO RAČUNAMO Koliko vaš pas zaista ima "ljudskih godina"? Naučnici napisali formulu

Mnogi vlasnici pasa godinama se oslanjaju na jednostavno pravilo prema kojem jedna godina života psa odgovara sedam ljudskih. Iako je računica laka i praktična, naučnici kažu da nije naročito precizna.

SVE VRIJEME POGREŠNO RAČUNAMO Koliko vaš pas zaista ima "ljudskih godina"? Naučnici napisali formulu
FOTO: FREEPIK

Istraživanje objavljeno 2020. godine pokazalo je da psi ne stare ravnomjerno, odnosno sedam puta brže od ljudi tokom čitavog života.

Naprotiv, njihov proces starenja mnogo je intenzivniji u pojedinim životnim fazama, posebno dok su mladi, a kasnije se značajno usporava, piše Science Alert.

Kako bi pronašli precizniji način određivanja starosti pasa, istraživači su analizirali uzorke krvi 104 labradora, od štenaca do pasa starih 16 godina.

Naučnici proučavali promjene u DNK

Proučavali su obrasce metilacije na desetinama hiljada mjesta u DNK i zatim ih uporedili sa postojećim podacima dobijenim od 320 ljudi, starosti od jedne do 103 godine.

Metilacija DNK predstavlja hemijske promjene koje učestvuju u regulisanju aktivnosti gena. Kako ljudi i životinje stare, ti obrasci se mijenjaju na predvidljiv način, zbog čega naučnici mogu da ih koriste kao svojevrsni „epigenetski sat“ za procjenu biološke starosti.

Rezultati su pokazali da su obrasci kod mladih pasa najsličniji onima kod mladih ljudi, dok stariji psi imaju više sličnosti sa starijim ljudima. Ipak, način na koji se promjene odvijaju između tih životnih faza nije ravnomjeran.

Drugim riječima, psi veliki dio biološkog starenja prolaze veoma rano, nakon čega se taj proces usporava.

Koliko vaš pas zaista ima „ljudskih godina“?

Na osnovu rezultata istraživači su napravili matematičku formulu za pretvaranje psećih godina u ljudske:

ljudske godine = 16 × ln (godine psa) + 31

„ln“ predstavlja prirodni logaritam koji mjeri starost psa na osnovu rasta i starenja.

Za preračunavanje pasjih godina u ljudske po toj formuli pas mora imati više od 0,37 godina (oko 4,5 mjeseca) da bi logaritam dao pozitivan ili smislen rezultat.

Primjeri

1 godina psa: 16 x ln(1) + 31 = 16 x 0 + 31 = 31 ljudskih godina (ln(1) je 0).

2 godine psa: 16 x ln(2) + 31 = 16 x 0,693 + 31 =42 ljudske godine.

5 godina psa: 16 x ln(5) + 31 = 16 x 1,609 + 31 =57 ljudskih godina.

10 godina psa: 16 x ln(10) + 31 = 16 x 2,302 + 31 =68 ljudskih godina.

15 godina psa: 16 x ln(15) + 31 = 16 x 2,708 + 31 =74 ljudske godine.

Prema ovoj računici, dakle, pas star godinu dana biološki odgovara čovjeku od približno 31 godine. Dvogodišnji pas odgovara čovjeku od oko 42 godine, dok bi četvorogodišnji pas imao približno 53 „ljudske godine“.

Kako pas postaje stariji, proces starenja se usporava. Tako pas od 12 godina, prema ovoj formuli, odgovara čovjeku starom oko 71 godinu.

Zanimljivo je i poređenje najranijeg perioda života. Štene staro osam nedjelja ima epigenetsku starost koja približno odgovara ljudskoj bebi od devet mjeseci.

Pročitajte još

Formula ipak ne važi jednako za svakog psa

Istraživanje ima važno ograničenje – naučnici su proučavali isključivo labradore. Zbog toga upozoravaju da različite rase, koje mogu imati veoma različit životni vijek, vjerovatno nemaju potpuno iste krivulje starenja.

Poznato je, na primjer, da veći psi uglavnom žive kraće od manjih, dok mješanci u prosjeku mogu živjeti duže. Na životni vijek mogu uticati i drugi faktori, zbog čega nije moguće pretpostaviti da čivava i njufaundlend stare potpuno istim tempom.

Istraživanje nije važno samo zbog računanja psećih godina

Cilj naučnika nije bio samo da vlasnicima pasa ponude zanimljiviji i precizniji način računanja starosti njihovih ljubimaca. Željeli su i da bolje razumiju šta se događa sa DNK sisara tokom starenja, piše N1.

Poređenjem pasa, ljudi i miševa pronašli su 394 gena kod kojih su se promjene povezane sa starenjem odvijale na sličan način kod sve tri vrste. Većina tih gena povezana je sa razvojem organizma.

Takvi rezultati ukazuju na mogućnost da starenje nije proces potpuno odvojen od razvoja, već da dio molekularnih mehanizama koji učestvuju u izgradnji organizma nastavlja da se mijenja tokom čitavog života.

Psi bi zbog toga mogli biti posebno značajni za buduća istraživanja starenja. Oni sa ljudima dijele veliki dio životnog okruženja, uključujući faktore poput ishrane i izloženosti različitim hemikalijama.

Krajnji cilj ovakvih istraživanja jeste bolje razumijevanje procesa starenja i pronalaženje načina koji bi u budućnosti mogli da doprinesu dužem i zdravijem životu – i ljudi i pasa.