Neuropsihijatrijsko vještačenje Marića utvrdilo je da on boluje od akutnog duševnog poremećaja i da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunljiv.
Kako je predsjedavajuća sudija objasnila činjenice u ovom predmetu nisu sporne, a komisija vještaka je procijenila da je okrivljenom liječenje neophodno. Takođe je i tužilaštvo na osnovu utvrđenog duševnog stanja Marića predložilo tu mjeru. On se inače nalazi u zatvorskoj bolnici, odakle je i doveden na suđenje u Palatu pravde.
Prije presude Đorđe Marić je danas priznao ubistvo majke i iznio svoju odbranu u sudu. On je kazao da je 16. septembra prošle godine imao saobraćajni udes kod Šimanovaca nakon čega mu se zdravstveno stanje pogoršalo.
– Mislio sam da mi je rodbina nešto ugatala. Poslije mi se stanje još više pogoršalo i mislio sam da me neko prati – ispričao je Marić u sudnici.
– Došli su otac i majka kod mene. Majka je bila veliki borac, ljekar, najviše sam je volio. Nisam bio svjestan da sam to uradio. Mnogo mi je žao, to je velika tuga za mene i moju porodicu. Sa majkom sam imao sjajan odnos, stalno smo bili u kontaktu, razgovarali, uvijek je bila uz mene, davala mi podršku, vjetar u leđa, više nego otac i sestra. Ali eto, tragično se sve to dogodilo – dodaje Marić, pišu Novosti.
Marić je rekao da se slabo sjeća okolnosti i kako se desilo ubistvo i da ima tek po koji segment u glavi.
– Prije toga sam bio na Banjici i tražio izgubljeni telefon. Bio sam nekontrolisan i dva puta sam pao i isflekao se od blata. Kad sam došao kući, majka je zbog tih fleka mislila da me je neko tukao. Legao sam, a ona je došla da mi pomogne. Znam da sam ustao i krenuo na nju bez razloga. Jako mi je žao i krivo što sam dospio u ovakvo stanje – kaže on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu