Sve ostalo što donosi glasove je dozvoljeno, bez ikakvog straha da će odgovarati pred sudom naroda ili države.
Zahvaljujući takvoj skoro apsolutnoj slobodi, došli smo u situaciju da politički lideri sva tri naroda bacaju retoričke bombe, dimne ili ubojite, ne vodeći računa o kolateralnoj šteti, a ona vrlo lako može da postane ogromna.
Kada Nijaz preti Dodiku, ili kada Renato maltretira Azrina zbog naguravanja oko unošenja zastave RS u Predsjedništvo BiH, to nije ništa drugo nego posljedica teških političkih riječi na vrhu, koje su obični smrtnici shvatili na svoj način i odlučili da stvar uzmu u svoje ruke. Da pomognu svom lideru.
Da li neko vodi računa šta se tek može desiti kada Bakir ponovi da je „RS genocidna“ i da joj treba mijenjati ime, ili kada Dodik izjavi da hodža „arlauče“? Da li se iko plaši da bi desetak njihovih glasača usijanih glava moglo da uzme pušku i krene na Srpsku, ili da brani efendiju?
Bilo bi logično da viša funkcija sa sobom nosi i veću odgovornost za izgovorenu riječ jer su političari, uz estradne zvijezde i pokojeg sportistu, postali jedini idoli ovog društva. Ali, kod nas je obrnuto sitna boranija odgovara za svako slovo, a oni najmoćniji mogu da rade šta hoće dok je glasačka rulja pod šatorom u transu.
Sve dok se jednom ne otrijezni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu