Hronika

"Ostaju nam samo tuga i jad" Kako se mještani mladenovačkih i smederevskih sela bore poslije masovnih ubistava

Mještani, porodice i prijatelji poginulih žele psihološku pomoć, razgovor.

Kuća ubijenog mladića u Mladenovcu
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ / RINGIER

Pozivaju ljekare da ih posjete u kućama, svjesni da razgovor u četiri oka više znači i može da pomogne.

Iako dani prolaze, za njih kao da je vrijeme stalo. I dalje nevjerica u ono što se desilo zbog smrti osam i ranjavanja 14 žitelja njihovih sela.

U selu, kao da je kuga zavladala, svjedoče mještani Malog Orašja i Dubone, gdje je prije samo sedam dana ugašeno osam mladih života.

Snežana Stoilković, direktorka OŠ “Vožd Karađorđe u Malom Orašju kaže da je situacija vrlo teška.

Mještani Malog Orašja osjećaju tugu i jad. Slika ispred Mjesne zajednice, škole, lokalne prodavnice, čini se, kao da život u ovom mjestu želi da se vrati u normalu.

Mještanka Dubone kaže da te djece više nema.

– Samo da se stavimo na mjesto tih roditelja i sve ostalo je jasno, nema šta više da se kaže. Koliko će vremena proći da se sve zaboravi da bude kao što je nekada bilo, nikada više – kaže mještanka Malog Orašja.

Pročitajte još

Neutješni, bijesni mještani ukazuju da su i prije imali problema sa porodicom ubice.

Njegov otac, koji je uhapšen i prije je pravio scene i znalo se da ima arsenal oružja.

Ubicu opisuju kao bahatog momka koji je motorom jurio kroz sela.

Lipu ispred škole u Duboni gdje je ubijeno troje, žele da sruše, a mjesto u Malom Orašju gdje je ubijeno pet momaka planiraju da preurede i da podignu spomen obilježje.

Roditelji ubijenih nisu spremni za priču pred kamerama, a bol i tugu ne kriju. Traže razumijevanje.

– Sad se nalazimo u školi u Malom Orašju gdje je situacija malo teža, djeca su direktno pogođena s obzirom da su u pitanju njihovi rođaci, braća, sestre. Trudimo se nekako svi zajedno da to prevaziđemo, uz pomoć psihologa, psihijatara – istakla je Snežana Stoilković.

Jasna Nedeljković Mitreski, načelnik službe psihijatrije u Smederevu kaže da tuga ne može da se spriječi, rad tuge je neizbježan i on traje najmanje šest mjeseci do godinu dana.

– Naša prva pomoć se sastoji u nekom psihološkom savjetovanju, emocionalnoj podršci, i savjetovanju da ljudi idu normalno na svoje rituale, da djeca idu normalno u školu da se vrate u neko svoje strukturisano vrijeme – rekla je ona.

Pomoć da se prevaziđe osjećaj tuge traže i roditelji i mještani.

Od psihološke pomoći ne bježe, ali smatraju da je potrebno da im se pomoć pruži u kući, tamo gdje je tuga najveća. Ne vjeruju u telefonske razgovore.

– Naša vrata su otvorena za njih u svakom momentu, a na kućne adrese ne možemo da idemo – kaže Jasna Nedeljković Mitreski.

Osumnjičeni je priznao i detaljno opisao veče kada je ubio osam i ranio 14 mladih ljudi.

Određen mu je pritvor do 30 dana. Više tužilaštvo u Smederevu sprovešće ispitivanja oštećenih i svjedoka kao i vještačenje, prenosi Telegraf.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu