Tragedija koja ih je pogodila ne može se riječima opisati, zbog čega većina ne može i ne želi da priča pred kamerama. Tek poneko od mještana onako, više za sebe, kaže:
– Tuga neviđena, trajaće to još ko zna koliko dugo. Pobio nam je decu za za šta? Za džabe – kažu mještani.
Tog 4. maja, u smiraj dana niko nije mogao da nasluti da se te večeri kući neće vratiti osam mladih ljudi, a da će 14 osoba biti ranjeno.
Bezazlena dječja rasprava, jedna usijana glava i automatska puška bili su dovoljno da se selo Dubona i Malo Orašje zavije u crno.
– To veče sam radio, bio sam na poslu kada su me pozvali od kuće supruga i djeca. Nisam mogao da vjerujem šta čujem. Taj dečko igrao se sa mojim sinom otkako su bili mali – ispričao je jedan od mještana sela Dubone.
U dvorištu Osnovne škole “Momčilo Živojinović” cvijeće i nedogorjele svijeće.
Sa zida još nedovršenog murala posmatraju oči ubijenog mladog policajca, podjetnik je i opomena da se nikada ništa slično ne ponovi.
Šest kilometara dalje u Malom Orašju je ista tuga i bol.
Tamo gdje se nekada čula dječja graja, već mjesec dana vlada muk.
Svakog dana prijatelji i porodica donose cvijeće i pale svijeće u pomen na pet mladića koji su ubijeni te kobne večeri, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu