Usljed pandemije korona virusa nadležne institucije su donijele odluku da se učenici u novoj školskoj godini vraćaju u školske klupe, ali prema posebnim pravilima i uputstvima.
Epidemija korona virusa nametnula je nova pravila ponašanja u školi od 1. Septembra.
Ukoliko u novoj školskoj godini nastava bude onlajn, jedna trećina italijanskih majki je spremna ostaviti posao. NJih 65 odsto je izjavilo da onlajn nastava nije kompatibilna sa zaposlenošću žene.
Iako je kreativnost veoma malo zastupljena u našem obrazovnom sistemu, što su razredi viši tendencija opadanja je izraženija, smatram da upravo škola treba biti „kuća kreativnosti“ i da ona mora tu da živi.
Upis banjalučkih prvačića, iako sa malim zakašnjenjem, okončan je, a ukupan rezultat nije nešto čime se možemo pohvaliti.
Stručnjaci za zaštitu mentalnog zdravlja u Srpskoj ocjenjuju da kod određenog dijela ljudi postoji anksioznost zbog naglog “povratka u svakodnevni život”, pa i u društvene kontakte, a nakon višemjesečne izolacije zbog virusa korona. To može, ističu, kod nekih ljudi dovesti i do nastavka svojevrsne izolacije i pada socijalnih komunikacija.
Bivša drugarica Lune Đogani sa kojom se godinama družila otkrila je detalje iz života nekadašnje prijateljice i ispričala da je u srednjoj školi bila u vezi samo sa grubijanima.
Proteklih meseci susreli smo se sa velikim, ranije nezamislivim promjenama svakodnevnih životnih navika. Kako ovo stanje pandemije utiče na različite populacije društva dosta je pisano, a ja bih pomenula i koji su izazovi ovih promjena kod jednoroditeljskih porodica.
Vanredne okolnosti u kojima se trenutno nalazimo i preporučene mjere zdravstvene zaštite koje podrazumijevaju fizičko distanciranje od drugih ljudi, socijalnih grupa kojima pripadamo, zahtjevi su koji izlaze iz naše zone komfora i uobičajenih ponašanja. Kako će se ove mjere prihvatiti zavisi od individualnih karakteristika osobe, ali i starosne grupe kojoj se pripada.
Zbog epidemioloških mjera uzrokovanim korona virusom u Republici Srpskoj mnogi građani rade od kuće, a među njima su i roditelji sa malom djecom.
Nišlijke Ljiljana Kostić (56), psiholog u školi “Dobrila Stambolić” u Svrljigu i njena majka Vinka Jovančić, preminule su u istom danu, 5. aprila, a danas su zajedno sahranjene.
Skupoceni parfemi, brendirane torbe, zlatan nakit, vaučeri, kao i koverat sa novcem zamijenili su simboličnu ružu koja se nekada poklanjala učiteljicama za Osmi mart.
Učenicu (18) sa intelektualnim poteškoćama vršnjaci su pozvali na školsko igralište i iživljavali se. Snimci brutalnog iživljavanja iz centralne Hrvatske objavljeni su na društvenim mrežama.
„Ipak smo mi samo djeca“ projekat je Centra modernih znanja kroz koji ovo udruženje, uz kulturne i obrazovne sadržaje, radi na prevenciji vršnjačkog nasilja.
U osnovnoj školi bila sam odličan đak. U srednjoj takođe, ali ne zato što sam bila toliko genijalna i što sam voljela da učim već najviše zbog toga što su moji roditelji cijeli život od mene samo očekivali petice. Sada sa 38 godina kad razmišljam o tome, shvatam da je to bilo nepotrebno i da ocjene u školi nisu presudne za uspjeh u životu, kaže Novosađanka Ana S. i dodaje ima rođaka koji je dobio dijabetes nakon što je u osnovnoj školi dobio četvorku na kontrolnom iz matematike dva puta zaredom.
Stručnjaci upozoravaju da vrijeme koje djeca provode uz telefon ili tablet treba da bude ograničeno i da im treba pomoći da se zabavljaju i na druge načine, kako bi zdravo odrastala i razvijala svoje potencijale.
U samo nekoliko dana, u Srbiji su se dogodile najmanje četiri brutalne tuče mladića, nakon čega je jedan od napadnutih, Stefan Filić (18) iz Velike Plane, preminuo od posljedica zadobijenih povreda. Posebno zabrinjavajuće je, tvrde stručnjaci, to što su glavni akteri hladnokrvnih napada mladi ljudim koji su u tim godinama već “od ranije policiji poznati po nasilju i problematičnom ponašanju”.
Zbog izvršenja krivičnih djela, Policijskoj upravi Bijeljina u proteklih 11 mjeseci prijavljeno je 45 maloljetnih osoba, a prošle godine u istom periodu bilo ih je 30.
Najizraženiji socijalni problem u Banjaluci su nezaposlenost, siromaštvo i zavisnost od alkoholizma do kockanja, koje najviše pogađaju djecu i omladinu.