Suzana Stanković Čikić, kaže da je ponosna što se sjećanje na njenog sina čuva, ali da će cijeli život ostati nezacijeljena rana nakon ubistva njenog sina.
Ona je bila je jedna od majki koja je na ročištu protiv njegovog oca ispitivala dječaka koji je ovaj masakr počinio u beogradskoj školi.
– Pitala sam ga da li zna da je ubio mog sina? Rekao da zna… bez ikakve emocije”
– Ne znam ni da li je prikladno sada govoriti o tome… Podignuta je optužnica protiv oca koja je za djelo protiv opšte bezbjednosti, ili kako se već to pravno kaže. Ono što nas roditelje sve dodiruje jeste ko je odgovoran za deset ugašenih života? Ono što nas kao roditelje isto dodiruje jeste ono što smo imali prilike da vidimo, a to je ta neka nemerljiva, neopisiva hladnoća cijele porodice. Otac kaže “Za šta vi mene krivite, ja se ne osjećam odgovornim”. On je taj koji je dijete odveo u streljanu, oružje je njegovo. On je dao dozvolu da dijete trenira vatrenim oružjem – ispričala je majka ubijenog dječaka, pa dodala:
– Ja sam bila jedna od majki koja je ispitivala dječaka na ročištu protiv oca. Imala sam prilike da čujem, a kasnije i da vidim snimak. Ja sam između ostalog pitala da li on zna da je ubio mog sina? On je rekao da zna… bez ikakve emocije. Njegov glas je četiri sata bio isti. Kasnije sam vidjela snimak. Njegova majka je sjedila pored njega i nije reagovala na moje pitanje, samo je sjedila. To sve nas “pomjera”. Volela bih da se neka pravda ipak zadovolji, što zbog nas, naše djece, što zbog cijelog društva. Mislim da mi kao društvo nismo još potpuno svjesni šta se desilo… – rekla je majka dečaka ubijenog u jezivom maskaru u školi 3. maja 2023. godine.
“Lagala bih kad bih rekla da ne plačem. Plačem.”
Kako je ispričala, voljela je da sinu priča da voli još po nekog, ali njega najviše.
– Uveče mi bude teško, vikendom. Tad smo uvijek bili zajedno. Fali mi klavir, naše večernje sviranje. Lagala bih kad bih rekla da ne plačem. Plačem. Nekad samo pustim neku kompoziciju koju je volio. Imam običaj da otvorim klavir i zamislim ga – rekla je Suzana.
Kako je ispričala, Andrija je bio uvijek od akcije, volio je da skija, da vozi biciklu, da kliza, da pliva.
– Svašta je želio da proba. Imao je mnogo drugova i drugarica. Družio se i sa starijom djecom, dobro se snalazio sa njima. Išao je u muzičku školu i tamo su svi bili stariji od njega, samo jedan dečak je bio njegov vršnjak – kaže ona.
Dodaje i da je često roditeljima govorila da djecu moramo da osluškujemo i posvetimo im se.
– Treba da slušamo djecu, da im ponudimo izbor. Ako djeci ponudimo nešto dobro i oni se uhvate za to dobro, imaće dobre prijatelje, navike, stostruko se vrati sve to – rekla je Suzana za K1.