Kultura

Rječnik balkanske mitologije (8): Pan

Pan (grč. Παν, Pan) bog je pastira, stada, njiva, šuma, polja odnosno "paše i stoke", njihov zaštitnik i zaštitnik lovaca, stoga se naziva i zaštitnikom prirode.

FOTO: NATIONAL GALLERY OF ART/WIKIWAND

Osim toga, ljubitelj je muzike i najbolji plesač među bogovima.

Pan je sin nimfe Driope i boga Hermesa, a katkad ga se smatra Zeusovim sinom. Panov je pandan u rimskoj mitologiji Faun. Pan je prikazivan s kozjim stražnjim nogama i rogovima, ima ljudsku glavu i torzo, kozji rep, jarčeve uši i bradu, a cijelo mu je tijelo bilo prekriveno dlakama. Pana često opisuju kao polučovjeka i polujarca.

U likovnoj umjetnosti Pan je često predstavljan, posebno na slikanim posudama i reljefima, kako igra u društvu nimfi ili kako ih progoni.

Uvođenje Panovog kulta u Atini ima istorijsku potvrdu u poznatom događaju iz kojeg se vidi koliko su Grci vjerovali u svoje mitove. Prije maratonske bitke Atinjani su poslali Filipida da otrči u Spartu i zatraži pomoć, no Filipid je na putu susreo Pana. Za Pana je rečeno u himni u Hermesovu čast da je imao kozje noge, dva roga, bio bučan i nasmijan. Čini se da je Pan zapravo primitivniji oblik onoga arkadijskog boga stada od kog se razvio i Hermes.

Pan je jedino božanstvo za koje se vjerovalo da je smrtno. Kad je, za vrijeme vladavine cara Tiberija, egipatski Tamus plovio prema Italiji, kod Butrinta u Albaniji tri puta je čuo glas koji mu je naložio da poruči svima da je veliki Pan mrtav.

U srednjem vijeku je veliki Pan izjednačen sa Satanom ili Hristom. Njegov se kult proširio po cijelom grčkom tlu i teritoriji južnog Balkana, gdje žive Srbi. Vjerovalo se da je pomogao Atinjanima da pobijede na Maratonu.

Rodio se tako što je bog Hermes čuvao u Arkadiji stada nekog seljaka, ugledao lijepu nimfu Driopu i poželio njenu ljubav. Plod te ljubavi bilo je čudesno dijete. Već kao beba rodio se s kozjim nogama, rogat i bradat. Njegov izgled toliko je uplašio njegovu majku da ju je obuzeo do tada nezapamćen strah, pa se takav strah još i danas naziva panični strah.

Stari su Grci takođe vjerovali da strah i uznemirenost izaziva Pan svojim izgledom, ali i svojom pojavom plašio je ljude, tj. izazivao paniku, pa je po njemu nastala riječ panika. Takođe, riječ Pan znači širiti, tako da se njegov kult širio dalekim prostranstvima velike nizije koja je kasnije u njegovu čast postala Panonska.

Nimfa Driopa, Panova majka, kad ga je vidjela jednostavno je pobjegla glavom bez obzira i ostavila malog Pana samog. No, otac Hermes ostao je hladne glave, obradovao se i prihvatio sina takvog kakav je, uvio ga u zečju kožu i poveo sa sobom na Olimp, ponosno ga pokazavši bogovima. Na Olimpu bogovi su se toliko smijali i rugali Panovom izgledu da je nesretnik pobjegao iz obilja i sigurnosti Olimpa u mračne i opasne arkadijske šume.

Arkadisjke šume se protežu sve do područja današnje Šumadije. Provodio je veseo i bezbrižan život, osobito na visovima i gorskim vrhuncima. Pan je, skriven od svih, odrastao u tim šumama čuvajući stada, svirao je na fruli i povremeno boraveći u društvu satira i nimfi. Tako se i danas instrument Panova frula naziva po njemu.

Kako je svirao pučke napjeve na svojoj drvenoj svirali, a kako su ga mnogi hvalili da mu je muzika lijepa i ugodna, Panu su hvalospjevi udarili u glavu. Bio je virtouz na fruli. Tako je počeo na sve strane da se razmeće kako je bolji svirač i od samog Apolona, boga muzike. Kralj Frigije (Anadolije) Mida je bježao iz svoje palate da bi u miru šume razmišljao i u njoj sretao Pana kako svira na svojoj fruli. Koliko su hvale Panu udarile u glavu vidi se u takmičenju između njega i Apolona. Apolona su sa njegovom lirom proglasili za pobjednika, a kralj Mida je presudio u korist Pana, što je naljutilo Apolona. Za kaznu ga je nagradio magarećim ušima, a on je to pokušao da sakrije krunom tako napravljenom da mu je sakrivala uši.

Pan je volio da bude u društvu boga vina Dioniza, te je uživao u njegovim šalama. Drugi bog čije je Pan društvo obožavao bio je bog Apolon, kojeg je Pan poučio tajnama proricanja iako je znao da će kasnije Apolon utemeljiti proročište u Delfima koje će biti suparničko njegovom proročištu u Arkadiji.

Pan je bio vrlo sklon smrtnim ljudima, a najviše je volio pastire kojima je čuvao stada od svih opasnosti. Pan je bio živahan, okretan i hitar. Mnogo je pomogao u borbi između bogova s Olimpa i Titana. Tokom rata s Titanima grčki bogovi su bili prisiljeni da se povuku u jednom trenutku. Kako bi se spasili, svaki od njih morao je promijeniti svoj oblik. Tada je Pan skupljao dijelove Zeusa, koji je nastradao u borbi, a to je toliko dirnulo Zeusa da mu je kasnije dao mjesto među zvijezdama. Tako danas horoskopski znak jarac označava ovaj događaj, tj. nastao je upravo po Panu.

Pan je bio izuzetno opasan i nasilan ako bi ga iznenada probudili iz sna. Neopreznost su mnogi platili time što ih je, u trenutku kada bi ga probudili, obuzeo paničan strah. Tako su godine 490. p.n.e. perzijski vojnici neoprezno probudili Pana iz sna jurišajući na položaje Atinjana. Pana je to toliko razbjesnilo da je zaurlao na perzijske vojnike, te su oni u paničnom strahu napustili bojište. Atinski vojnici su u jednoj pećini nedaleko od Maratona podigli Panu svetište u znak zahvalnosti.

Mitologija je zapamtila mnoge Panove ljubavne jade. Kada se Pan zaljubio u nimfu Pitiju, ona se, kada ga je vidjela, od straha pretvorila u omoriku. Srpski botaničar Josif Pančić je omoriku otkrio na planini Tari, gdje je Pan vjerovatno sreo Pitiju.

Potom se zaljubio u nimfu Siringu, no ona se opet od straha odlučila za skok u močvaru i tamo se pretvorila u trstiku. Naklonost je jedino dobio od nesretne nimfe Eho.

(Nastaviće se)