U početku nije bilo lako, ali su joj onda kolege pritekle u pomoć. Kad god zaškripi na fakultetu oni su je, zajedno sa profesorima, bodrili da nastavi dalje. Pomagali su joj da se snađe oko knjiga i literature, nastave, na vježbama. Pronašla je u Nišu i prijatelje, pišu “Niške vesti”
Sada, poslije gotovo tri godine koliko je ovdje, ona dobro govori srpski jezik, napreduje na studijama, ali uči i da kuva i sa ponosom kaže da je savladala i pravljenje ajvara. Ove jeseni je to uradila sa svojim drugaricama. Jedino joj teško pada što majku, sestru i dve sestričine, viđa samo preko skajpa, jer za ove tri godine nije odlazila u Rusiju. Porodici piše duga pisma jer tako, dodaje, može najbolje da iskaže svoje emocije i sve ono što bi i inače rekla majci da je sa njom.
Ideju da se uključim u razmjenu studenata dala mi je je profesorka sa fakulteta u Belgorodu, a ja sam izabrala Srbiju i Niš – kaže Ljubov Sokolova.
Četvoro Belgorođana u Nišu
Nije mi bilo lako da napustim porodicu i dođem u nepoznatu zemlju i nepoznati grad, a posebno mi je teško palo to što ne govorim srpski jezik. Kako je vrijeme odmicalo ja sam se polako navikavala na novu sredinu, učila za ispite ali i jezik i sada je već sve malo lakše. U međuvremenu su na mom fakultetu došla još dva studenta iz Belgorada i jedna studentkinja koja je na Filozofskom. Družim se sa njima i uvijek smo tu da pomognemo jedni druge, mada ja imam i puno prijatelje mađu studentima iz Srbije kojima dugujem puno toga.
Ljubov Sokolova kaže da je u Niš stigla sa jednim ciljem. Uzeće diplomu i vratiće se u Belgorod jer želi da opravda povjerenje koje su joj ukazali na fakultetu, ali bi se njome ponosila i njena porodica.
Od jednačina boli glava
U početku sam željela da završim samo master u Nišu, ali sam onda upisala doktorske studije i sada sam na trećoj godini. Dobro mi idu studije, samo što imam malo problema sa matematikom. Od svih tih jednačina me zaboli glava, ali onda stiže podrška od kolega i profesora. Oni su me sve vreme bodrili: “Hajde Ljuba, možeš ti to Ljuba, još ovaj korak Ljuba.” Tako sam stigla do treće godine doktorskih studija. Kada budem uzela diplomu biću najponosnija na cijelom svijetu, a moja majka još ponosnija.
Ljeto je provela radno. Između ostalog je volontirala i na džez festivalu Nišvil.
– Imala sam ogromnu želju da volontiram na ovom festivalu i ona se ispunila – zadovoljna je Ljuba.
Osim što se bori sa zadacima, Ljuba, kako je zovu na fakultetu, vodi ljutu borbu i sa srpskom kuhinjom. Dopadaju joj se naša jela i polako uči i da kuva.
– Ove godine sam napravila svoj prvi ajvar – ponosno kaže Ljuba, i dodaje da želi da nauči da kuva i ostala srpska jela, ali da to ide polako.
Polako ali sigurno sve sigurnije govori i srpski jezik.
– Toliko se trudim, svakog dana vježbam, učim nove riječi, akcenat mi je najteži, a onda opet, kada počnem da govorim već poslije prve riječi svi znaju da sam Ruskinja. Tada sam ljuta ne sebe jer želim da govorim kao vi, da niko ne prepozna odakle sam – pomalo ljutito kaže Ljuba.
Ljuba je zaljubljena u Srbiju i Niš. Sve joj se ovdje dopada, od gostoljubivosti ljudi do načina života. Zato dosta i putuje. Vojvodina ju je opčinila pa često voli da ode na sjever zemlje i zagleda se u nepreglednu ravnicu. Dodaje da se život ovde malo razlikuje od života u Rusiji, ali da je, ipak, više sličnosti.
– Posebno mi se dopada to što se porodice okupljaju nedeljom i svi zajedno ručaju. To je nešto predivno. Tada je cijela porodica na okupu, pričaju, šale se, smiju – kaže ona.
Vjera joj je veoma važna
Sviđa mi se i to što puno mladog sveta može da se vidi nedjeljom u crkvi, pa i ostalim danima. Ja sam pravoslavka i redovno idem u crkvu. Molitva je moja veza sa mojom domovinom. Mislim da naše narode koji se smatraju bratskim vezuje i to što smo iste vjere. I mora više poštovanja da pokažemo jedni prema drugima, i da idemo u hramove, da poštujemo svoju vjeru i budemo još bliskiji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu