Nije problem u tome što su Dogan i Kabić „nogirani“ iz fotelja prije nego što su u njih, praktično, uspjeli da sjednu. Moralna odgovornost za počinjena djela iz prošlosti postoji i, jednostavno, nije red da na najviše funkcije dolaze ljudi koji su krivi za pogibiju drugih lica. Posebno ako su počinjeni „krimen“ pokušali da sakriju od javnosti.
Otkako je objavljeno da su novoizabrani ministri ekspresno smijenjeni zbog grijehova iz mladosti, u medijima je već bezbroj puta ponovljeno da Dogan i Dabić nisu jedini koji imaju „kompromitujuću prošlost“, te da je vječiti ministar Petar Đokić takođe osoba koja je imala „posla“ sa zakonom, odnosno da je lider Socijalističke partije osuđivan zbog krađe impulsa od Telekoma Srpske.
Ako ćemo pošteno, saobraćajka se može svakome desiti i ne postoji gora kazna od griže savjesti zbog pogibije bliskog prijatelja u nesreći koju ste izazvali. S druge strane, osuda zbog krađe trebalo bi da je mnogo ozbiljnije krivično djelo i razlog da više nikad ne „prismrdite“ čak ni blizu bilo kakvog posla gdje se obrću pare, sukobljavaju interesi, raspisuju tenderi…
Da bi cijela stvar bila još zanimljivija, u novoj Vladi Republike Srpske ministarski mandat ponovo je dobio i Zlatan Klokić, tihi kadar vladajuće partije za kojeg 99 odsto građana u Srpskoj, vjerovatno, pojma nema šta je radio u prošlom mandatu, kojim resorom je rukovodio i šta su konkretni rezultati njegovog ministarskog rada. Međutim, ono što se zna, a za šta su opet „krivi“ novinari, jeste to da je kafić u vlasništvu Klokićeve supruge „fasovao“ kaznu zbog utaje poreza.
Mnogi će na to reći: pa šta?! Zar je neizdavanje fiskalnih računa ili neki sličan poreski prekršaj toliki grijeh da tihi ministar ponovo ne može nastaviti s (ne)radom u povjerenom resoru? U civilizovanom svijetu postoji izreka da se jedino smrt i plaćanje poreza ne mogu izbjeći. Ali, koga to ovdje zanima? Mi smo, svakako, poseban slučaj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu