Zapaljive nacionalističke i uvredljive poruke, koje se gotovo svakodnevno mogu čuti u Bosni i Hercegovini, vuku ovu zemlju u mračnu prošlost iz koje pojedinci vjerovatno nikada nisu ni izašli.
Baviti se politikom je dobro zato što imate mogućnost da mijenjate stvari na bolje i upoznajete nove ljude, a loše je to što ste uvijek pod lupom i što često primate udarce sa svih strana, tvrde političari.
U narednoj godini čeka nas vruća politička scena i mnoštvo turbulencija s obzirom na to da nam predstoje lokalni izbori, dok će stanje u ekonomiji ostati nepromjenjeno i građani u tom smislu ne trebaju da očekuju nikakva čuda.
Opšta nekultura, prostakluk i nasilje – slika je političke scene u Bosni i Hercegovini koju građani već godinama gledaju.
ANP i NATO bila je tema o kojoj se u ovoj godini najviše raspravljalo u političkom svijetu Bosne i Hercegovine, dok su ostale teme, poput ekonomije, zapošljavanja, podizanja standarda građana, manje ili više, bile potpuno zanemarene.
Izjava predsjednika SNSD Milorada Dodika kako je ta stranka moćna, odgovorna i državotvorna partija, dok je SDS sada interesna grupa pojedinih njenih članova, izazvala je žestoke reakcije iz najveće opozicione partije, iz koje mu poručuju da je “vjerovatno permutovao stranke”.
Depolitizacija javnih preduzeća i povećanje njihove efikasnosti, kako u BiH, tako i cijelom regionu, nije moguća jer to nikome na vlasti zaista na odgovora, bez obzira na to što potpisuju reformske dokumente u kojima se na to obavezuju, ocjenjuju sagovornici Srpskainfo.
Bosna i Hercegovina je u protekle dvije decenije pretrpila razne promjene, ali je jedino politička scena uspjela da ih „nadživi“, pa se tako u ovoj državi već 20 godina slikaju, šetaju, „prelijeću“ i vladaju jedni te isti političari.
Kada politikanti zamijene državnike, a na ključne pozicije dođu ljudi bez kvalifikacija i oni koji su u politiku zalutali kao rezultat nespretnih istorijskih okolnosti dobijete Bosnu i Hercegovinu – državu na čijem su čelu oni koji već decenijama ljude vraćaju u prošlost.
Poznati kao narod koji decenijama trpi i prašta greške svojih predstavnika usvojili smo i jedan fenomen, a to je da govorimo kako političari stalno lažu i da im istovremeno sve vjerujemo.
Funkcioneri u Bosni i Hercegovini na mnoge načine mogu da sakriju svoje bogatstvo, jer imovinske kartone, kao i porijeklo imovine, niko ne provjerava, dok pokušaji da se ovo zakonski uredi već godinama propadaju.
Prištinski političari Hašim Tači, Ramuš Haradinaj, Vljora Čitaku i Bedžet Pacoli, nastoje da opravdaju presudu Ivanu Todosijeviću, jer je čitava njihova karijera je izgrađena na lažima, kaže direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić.
Parlamentarci u Bosni i Hercegovini, osim po svojim enormno visokim platama, neograničenoj mogućnosti opstrukcije i nerada, rekorderi su i po tome što jedna osoba u isto vrijeme može da bude član i po pet do šest različitih komisija – od ustavnopravne, preko one koja brine o finansijama, pa do one koja razmatra pitanja iz oblasti spoljne politike.
Fahrudin Radončić, Vojin Mitrović, Nikola Špirić, Milorad Dodik, Milan Radović, Miladin Stanić, Perica Bundalo, Gordana Tešanović, Vlado Đajić – političari su koji su u imovinskim kartonima priznali da imaju ličnu imovinu čija vrijednost premašuje milion maraka.
Pravosuđe u Bosni i Hercegovini je nezavisno i lišeno bilo kakvog političkog uticaja – rečenica je kojom je pompezno svojevremeno najavljena reforma pravosuđa u ovoj zemlji, a danas se sve manje može čuti u javnosti jer rijetko ko zaista vjeruje u to.
Elvis Žigonja, otac je dječaka Ajdina koji se pobijedio tešku bolest, dirnuo je mnoga srca svojom porukom političarima BiH.
Papa Franjo rekao je u petak da ga političari koji istupaju protiv homoseksualaca, Roma i Jevreja podsjećaju na Hitlera.
„Borim se za interese Republike Srpske“, „napadaju me jer se protivim prenosu nadležnosti“, „podmeću mi jer sam iz RS“ – ovo su najčešće izgovorene rečenice koje funkcioneri iz Srpske koriste kada osjete da su im fotelje ugrožene ili kada neko ukaže na propuste u njihovom radu.
Teško se može očekivati da bi poluslobodne institucije mogle redovno reagovati na poteze političara i drugih javnih ličnosti bez pritiska javnosti, pa je baš zato potrebno „budno oko” medija i građana, koji će u stopu pratiti poteze političara i stavljati ih pod lupu kada pogriješe, a državne službenike „tjerati” da rade svoj posao.
Dok god plata političara bude 8 puta veća od prosječne plate građana ili 18 puta veća od prosečne penzije, građani i političari živjeće u potpuno dva različita svijeta koja, iako je ista država u pitanju, nemaju veze jedan s drugim.