Doživjela je strašan moždani udar i to iskustvo joj je posve promijenilo prioritete u životu. Kaže da je osjetila neko strahopoštovanje dok je umirala koje se miješalo s blaženom euforijom.
Imala krvarenje u mozgu
Do krvarenja je došlo u lijevoj polutki njenog mozga, i to se širilo toliko brzo da je nakon četiri sata bilo veličine šake.
– Ulazila sam i izlazila iz svijesti svojom desnom polovicom mozga. Kad sam stigla u bolnicu, krvarenje je bilo približno veličine šake u lijevoj polutki. Tokom jutra sam ušla u neku blaženu euforiju, svijest moje desne strane mozga. A onda bih se vratila i bavila detaljima o tome kako sebi pomoći – ispričala je i dodala da je tokom te borbe za život upadala naizmjence u nesvjesno i svjesno stanje tokom kojeg je znala šta se događa s njom i oko nje, ali osjećaja straha nije bilo.
– Bila sam vrlo blagoslovljena. Nisam se nimalo bojala. Ležala sam tamo u blaženoj euforiji u desnoj strani mozga. Ili sam bila u lijevom mozgu, zaokupljena pokušajima shvatanja šta trebam učiniti da upravljam vlastitim spašavanjem – prisjetila se iskustva koje joj se urezalo u pamćenje za cijeli život.
– Moždani udar me promijenio sto posto. Udaljilo me od vjerovanja da sam središte svijeta i da je važno samo ”ja i moje”. Cijeli taj krug, svijest o meni kao pojedincu, nestao je, a u nedostatku fokusa na sebe prebacila sam se u svijest da sam dio čovječanstva. Postala sam otvorenija, ekspanzivnija i fleksibilnija prema mogućnostima, za razliku od ”evo šta želim, a ovo su koraci koje ću poduzeti da bih dobila ono što želim”. Odmaknula sam se od linearnog načina gledanja na svijet i svog odnosa prema njemu. Živim otvorenije prema mogućnostima onoga što može biti i što mi najbolje odgovara – rekla je.
Samrtna postelja
Kaže i kako je na samrtnoj postelji shvatila šta je zapravo važno u životu, tako da su joj danas prioriteti sasvim drugačiji nego prije moždanog udara.
– Autentično ja je dio nas za koji čvrsto vjerujem da se pojavljuje u posljednjih pet minuta našeg života. Kad smo na samrtnoj postelji, lijevi dio mozga se počinje rasipati, a mi se odmičemo od svih akumulacija i vanjskog svijeta, jer to više nije vrijedno. Vrijedno je ono što smo kao ljudi i što smo svojim životima učinili da bismo pomogli drugima. Svi se suočavamo s tim i mislim da je to ”sudnji dan”, ali mislim da to nije prosudba nečega što je izvan nas, to je prosudba nas samih – nastavila je.
S obzirom na to da je po neuronaučnicima sluh osjetilo koje među posljednjima nestaje, a kao što kaže dr. Tejlor, blaženo iskustvo može zamijeniti strah od umiranja, ove bi informacije mogle biti korisne za pružanje utjehe porodici i prijateljima i usmjeriti ih kako da se ponašaju dok stoje uz postelju voljene osobe kojoj nije preostalo puno života, prenosi psychologytoday.com.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu