I podsjeti nas da ništa nismo naučili od tada. Bo'me, ni uradili.
Oni kojima su pod vodom ostale njive, voćnjaci, dvorišta, podrumi, razočarani su. U sistem i vlast, ne(pomoć), ne(solidarnost).
– Kad god pada kiša pokaže se sav nemar, neznanje i nesposobnosti naših graditelja – reče jedan domaćin kojem je voda poplavila skoro cijelo imanje, sve do kućnog praga.
Posljedice koje je voda ostavila za sobom velike. Zbrajaju se štete, bespomoćno gleda u uništeno, po ko zna koji put, mole sve sile da ih sljedeći put poštedi.
Jer, ljudi više snage nemaju, novca još manje, da iz vode sve nanovo grade. Osloniti se mogu samo na sebe. Na sistem ne. Kako nazvati situaciju kada je voda došla pod balkon, a odgovore vam da će ekipe izaći na teren kada vam voda u kuću uđe? Šta su trebali? Sjediti i gledati TV do tada?
Ako nema solidarnosti, gdje je odgovornost? Ko to, na suvom, odlučuje koliko centimetara vode treba da je pred kućom ili u kući, pa da konačno dođe? Bez ikakve riječi ohrabrenja ljudima rekoše da su ekipe na terenu. I klap, slušalica dolje.
Zar su tri, četiri porodice manje vrijedne od mjesta gdje je više domaćinstava? Ako se nije izašlo do potopljenih domaćina, ne može se ni znati koliko toga im je voda uništila i koliko im prijeti. Neće neko očajno zvati da bi s nekim proćakulao, već jer mu ispred kuće teče rijeka koja nosi sve sa sobom. A u kući djetešce. Neprofesionalno i neljudski je ostaviti ljude na cjedilu.
Nefer je očekivati da sami kopaju kanale da bi vode otišla, mada su vas zvali ko zna koliko puta i pitali za pomoć. Neshvatljivo je da sve ono što im je bujica ostavila u dvorištu i na putu sami svojim rukama čiste.
I bezobrazno je govoriti da je situaciju pod kontrolom onima kojima je voda došla do praga, a njihovi vapaji za pomoć ostali uzaludni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu