Malo je slučajeva u istoriji ovih prostora koji su, čak i s one laičke pravne strane, toliko jasni i čisti kao slučaj Dudaković.
Čovjek se, jednostavno, nije ni trudio da prikrije svoju odgovornost za zločine koji su počinjeni nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima u Bosanskoj Krajini. Mrcvarenje i zvjerska ubistva zarobljenih Srba, ali i Bošnjaka koji su bili lojalni Fikretu Abdiću, Dudakovićevi vojnici i pratioci uredno su bilježili kamerom, a šokantni snimci još prije skoro dvije decenije objavljeni su u javnosti.
Ako ukradete žvaku ili igračku iz nekog marketa, što se snimi nadzornom kamerom, sigurno ćete ekspresno fasovati primjerenu kaznu. Za iživljavanje mudžahedina iz Petog korpusa nad zarobljenim i kasnije zaklanim Radetom Rogićem, vezivanje ubijenih srpskih staraca za traktore u Sanskom Mostu, skrnavljenje pravoslavnih crkava i manastira u okupiranim krajiškim selima, pozivima na paljenje „svega što je srpsko“, Dudaković je nekažnjen skoro 20 godina.
Bez namjere da relativizujemo ili branimo bilo čiji zločin, poređenje s načinom na koji Sud i Tužilaštvo BiH rješavaju predmete Srba optuženih za ratne zločine, svakom normalnom nameće pitanje koga te sudije i tužioci prave ludim.
Iako ne postoji bilo kakav pisani trag, naredba, a kamoli video-zapis o tome kako, na primjer, general VRS Novak Đukić naređuje paljenje bošnjačkih sela i gradova, kako srpski vojnici pod njegovom komandom ruše džamije ili ubijene bošnjačke civile vuku traktorima po asfaltu, Đukić je u roku od godinu dana pred Sudom BiH optužen i osuđen na dugogodišnju robiju. I nije jedini.
S druge strane, za bezbrojne dokaze i svjedočenja o monstruoznim zločinima nad zarobljenim Srbima u Vozući još jedan bošnjački general, Sakib Mahmuljin, dobio je mizernu zatvorsku kaznu. I to mu je bilo mnogo, pa je pobjegao. A onda se čude što u Srpskoj raste uvjerenje kako je ovakva BiH nemoguća i da je treba rasturati.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu